Ovacije redateljici za 52 minute čiste emocije: Održana premijera dokumentarca o Draženu Petroviću
Ovo nije film o brojkama odnosno koševima i trofejima nego o Draženu Petroviću kao sportašu koji jest bio visok rastom ali i velik ljudskošću pa zato i uspijeva pobijediti zaborav
Komentari 6
Zagabria, nemoj tako zajedljivo pričati o čovjeku i najgenijalnijem košarkašu Evrope svih vremena..uostalom na travnjaku u Lausanni u sjedištu Međunarodnog olimpijskog odbora stoji kip Dražen u njegovom karakterističnom košarkaškom koraku...a takav spomen malo koji sportaš dobiva...bio je i ostao genijalacc za sva vremena...usput čovjek je položio dvije godine na Pravnom fakultetu hej...osobno sam ga znao i upoznao na Eurobasketu 1989 AD i nedam nikome da mu se ruga i blati ga, jer bio je i ostao jednostavan i pristupačan čovjek...na spomen njegova imena puknu me emocije...bio sam svjedok njegovih igara, osobito njegove supersonične igre protiv PArtizana u play offu, kada je Cibona napuhanom Partizanu u I. poluvremenu ubacila na subotnjoj utakmici nestvarnih 70 koševa, a taj tjedan u utorak su u Grčkoj postali klupski prvaci Jevrope i tulumarili su u slavu i spomen tog uspjeha pa skoro sve do subotnje tekme play offa..ali tada se uprizorio i dogodio supersonic Dražen Petrović...i tada lepi Aca Đorđe Đorđević, zalizani u stilu Gatsbyja samo je nemoćno promatrao nezadržive juriše Dražena i ekipe...qe belle tempi....
Stvarno je više dosta te priče. Momak je volio košarku i od toga dobro zarađivao. Zar nemamo pametnijih i važnijih tema, npr kako da narod živi bolje
Treba se sjećati velikana sporta na primjeren način bez pretjerivanja a ovdje to već postaje neumjesno. Tri muzeja filmovi itd. Bolje da taj novac ode na igrališta i mlade koji dolaze neke nove Dražene.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Novo vrijeme, upravo sve ovo je Dražen i više nego zaslužio...nekako tiho je prošla 30-godišnjica njegove pogibije, nije nikako u redu da se u dvorani Cibone nije održala prigodna Akademija..ali svaka čast Šibeniku, gradu svjetlosti, on svog velikana nije zaoboravio, i čestitke svima...i kad ovo sve čitam što su mu njegovi Šibenčani učinili u njegov spomen pucaju me emocije i nakon tolikih godina...