Trebalo je proći čak sedamnaest godina da bi jedan Dinamov vratar stao među vratnice hrvatske nogometne reprezentacije u službenoj utakmici. Toga 5. rujna 2001. godine u glavnom gradu San Marina Serravalleu za vatrene je branio dinamovac Tomislav Butina, a ovoga petka protiv Engleza jedinicu preuzima 23-godišnji Zadranin Dominik Livaković, vratar sa 71 nastupom za Dinamo.
Treba jače ispite
Uspon Dominikove karijere nije bio trnovit i težak kao, primjerice, Modrićev jer je već sa 16 godina bio priključivan prvoj momčadi Zadra.
– Kako je u našoj školi nogometa uvijek nedostajalo trenera vratara, Livakovića smo često znali dovoditi na treninge prve momčadi. Osim što se znalo da je dečko iznimno nadaren, usto se znalo da mu je i otac u to vrijeme bio državni tajnik (Zdravko Livaković, nap.a.) – kazao nam je tadašnji igrač Zadra, legendarni Jakov Surać i uputio nas na tadašnjeg Livakovićeva trenera Tomislava Rogića. On je pak danas u stručnome stožeru Lekina Club Bruggea i sa zanimanjem prati Livakovićev razvoj.
– S Dominikom sam individualno radio kad je imao 16 godina, uoči prelaska iz Zadra u NK Zagreb. Već tada bio je fini, mekani, inteligentni vratar, ali mršav, nerazvijen dečko, dok je sada dobio na mišićnoj masi, “ima ga”, tijelo mu je sazrelo. Kada bih ga uspoređivao s nekim velikim svjetskim vratarom, onda je najsličniji Francuzu Llorisu; obojica su ljevaci, što im daje dodatnu mekoću, profinjenost, izvrsno čitaju igru, predviđaju poteze napadača, izvrsno igraju nogomet. Malo je vratara sa svim tim karakteristikama. Kada Livakovića stavite u igru s momčadi na treningu, uopće se ne kuži da je vratar – kaže Rogić.
Je li Livaković dorastao ovako teškom ispitu kao što je Engleska? Tek su mu 23...
– Pribojavao sam se neko vrijeme za njega s obzirom na to da u utakmicama Hrvatske lige u Dinamu ima vrlo malo posla, ali kad sam ga vidio kako je sjajno, hrabro, sigurno nastupio protiv Anderlechta, sve moje sumnje su nestale. Šteta samo što Dominik nema barem 10-15 puta godišnje tako jake ispite, da još dobije na sigurnosti, no i ovako imam ogromno povjerenje u njega – dodao je Rogić.
Zagrebova vratarska legenda Željko Nježić Deda, čovjek koji je u Kranjčevićevoj godinama radio s Livakovićem, osobito je ponosan na činjenicu da će njegov učenik braniti u tako važnoj utakmici.
– Trenirao sam s barem 150 golmana, među ostalima reprezentativce. Žitnjaka, Piplicu i Stojkića (reprezentacija BiH, nap. a.), Vasilja, Butinu..., a Livaković je svakako jedan od najboljih. U kontaktu smo stalno, javio mi se porukom kad je saznao da brani protiv Engleza; napisao mi je: “Deda, hvala vam, ovo je i vaša zasluga” – kaže Nježić, koji i na pragu 73. godine vježba vratare u Zagrebellu.
Pitali smo ga za Livakoviću visinu, 188 cm, čak 13 cm manje od Lovre Kalinića.
Daje sigurnost suigračima
– Nije tu Dominik nimalo inferioran. On ima izvrstan odraz i fantastičan refleks, brzinu, igra objema nogama, smiren je i time daje sigurnost suigračima. A koliko je moćan u zraku, pokazao je u utakmici s Anderlechtom. Jedan stari vratar znao je reći: Kada ideš na loptu i vikneš ‘moja!’, tada raznesi i svoga suigrača i suparnika. Upravo to je demonstrirao Dominik u Bruxellesu, rasturao je u zraku i na tome sam mu čestitao – nastavlja Nježić, jedan od najpriznatijih hrvatskih trenera vratara.
Tako je iz Dedine majstorske radionice izašao i 17-godišnji Karlo Žiger, vratar Chelseajeve momčadi do 23 godine, kod kojega je Nježić proveo 12 dana u Londonu. Pratio je Karlove treninge, bilježio vježbe Chelseajevih trenera vratara, a protekloga ljeta sa Žigerom je u Zagrebu radio individualno, uoči odlaska na pripreme Chelseajeve momčadi do 23 godine.
– Još uvijek koristim i neke stare metode treninga, prepone, gume, jame s pijeskom..., ali i dalje ulažem u sebe i svakodnevno od jednoga trenera vratara u Chelseaju dobivam i nove vježbe – zaključio je legendarni Željko Nježić.
Livaković dolazi iz obrazovane obitelji doktora, inženjera
Domagoj Livaković dolazi iz visokoobrazovane obitelji pa je i on završio gimnaziju te zatim upisao diplomaciju i međunarodne odnose, no studij je ipak malo stavio na stranu dok igra nogomet.
Njegov otac Zdravko bio je inženjer građevine i nekad doministar u Vladi. Pokojni djed bio je liječnik, radiolog, dok je njegova baka bila profesorica engleskog. Ipak, kaže da mu ništa u životu nisu nametali, sve je bila stvar njegove odluke.
>> Pogledajte što su Dalić i Modrić rekli uoči Engleza
