Hrvatska košarkaška reprezentacija osvojila je, doslovno - osvojila drugo mjesto na predolimpijskom turniru u Pireju. Osvajaju se trofeji, pišu se u principu samo pobjede, ali ovo je, doslovno - trofej. Vječno otpisivani, već nekoliko puta prežaljeni mladići opet su pokazali da imaju srce, hrabrost i veću dozu kvalitete od one koja im se godinama naturava kao standardna. Standard, u ovoj priči, znači nešto slabo do osrednje, s tek povremenim bljeskom u vidu nekog plasmana na Europsko prvenstvo i ranog ispadanja na istome. Ova priča sad ima malo drugačiju fabulu, a iako je pitanje koliko će ona potrajati, idemo barem pustiti da traje.
Od Olimpijskih igara u Riju sad već poprilično daleke 2016. godine nije nas bilo ni na svjetskim prvenstvima, ni na Igrama, a u međuvremenu smo pali u treći ešalon igrajući s Irskom i Luksemburgom prošlog ljeta. Sad kad je Hrvatska u razdoblju od jedne godine osvojila jaki pretkvalifikacijski turnir za OI, pobijedivši i jednu Tursku usred Istanbula i došla na korak do Igara, nekima opet - ne valja.
Pročitati možemo, i to iz pera nekih eminentnih košarkaških stručnjaka, da hrvatska košarka u dogledno vrijeme ne može biti optimistična po pitanju budućnosti. Jer, eto, naša U-20 reprezentacija igra u B-diviziji Europskog prvenstva. Istina, ta naša U-20 reprezentacija u petak igra 1. kolo Eurobasketa B-divizije u Rumunjskoj, a protivnik joj je Švicarska. U grupi su još Latvija, Finska i Slovačka. No, isto tako, naše će U-18 i U-16 selekcije igrati na onoj najvišoj kontinentalnoj razini, a na tim se europskim smotrama u Finskoj, odnosno Grčkoj, imamo čemu nadati.
Košarkaši u studenom imaju dvije odlučujuće utakmice za ovu generaciju. Točnije, 21. i 24. studenog, tad se igraju dvije utakmice u kvalifikacijama za Eurobasket sljedeće godine. Najprije negdje u Hrvatskoj, a onda vjerojatno u tuzlanskom Mejdanu, momčad Josipa Sesara trebat će jednu, a možda i dvije pobjede da se dokopa skupine na Europskom prvenstvu sljedeće godine. Neka od te dvije reprezentacije - Hrvatske ili BiH - neće vidjeti Eurobasket i za tu će zemlju to biti veliki, ogroman neuspjeh.
Sesar može biti apsolutno spokojan. Uspio je u 95 posto onoga što je naumio i što si je postavio za cilj. Uzeo je dvanaestoricu onih kojima je vjerovao i koji su vjerovali njemu. Bilo je nekih drugih koji su, iz ovog ili onog, samo tim ljudima znanog razloga, otkazivali reprezentaciji. Nije to od jučer, nije to ni neka velika novost kad je naša košarkaška reprezentacija u pitanju. Ni ovoga ljeta nije bilo Bojana Bogdanovića, falili su i Božić, Matković, Šamanić, možda još poneko ime, ali i bez njih se - moglo.
Dečki neće otići na Olimpijske igre, ali Hrvatska je u Pireju postigla još vrijedniju stvar. Po primjeru Šarića, Zupca, Hezonje, Drežnjaka, pa i Smitha uz ostatak društva vidjelo se koliko tim ljudima znači igranje za reprezentaciju na ovako visokoj razini. Kemija, ona prava, onakva kakvu želimo vidjeti, vratila se. Momci koji će se u studenom (moći) odazvati Sesaru za akciju protiv BiH imat će u glavi da ova generacija zaslužuje veliki rezultat na europskoj smotri za godinu dana. Za novi uzlet i povratak tamo gdje nam je mjesto. Dečki, bravo!
Ja im cestitam, malo je nedostajalo. Treba se stvoriti jos jaca pozitivna energija oko kosarkaske repke, decki su to zasluzili. Budemo li ih uvijek odbacivali, nece se nista pozitivno vratiti. Mozda je trebalo malo vise enrgicnosti u odbrani u prvom dijelu protiv Grka i bili bi cak i u prednosti. Nije islo. Steta.