Tek malo više defenzivnog angažmana Zvezdinih igrača nedostajalo je da Cibona na svom parketu doživi najveći poraz u povijesti kluba, veći od onog iz listopada 2009. kada je protiv Siene bilo 40:85.
A na takav rasplet događaja slutilo je krajem treće četvrtine, na "minus 41" (43:84), no onda su gosti, srećom, iz pete vratili u treću brzinu pa je završilo sa "minus 38" (66:104).
Bez obzira na katastrofičan minus, Cibonin trener Ivan Velić nije bio posebno utučen:
- Vidjela se velika razlika između dviju momčadi. Oni su ušli maksimalno ozbiljno i "napaljeno", a mi se tu nismo snašli. Bili su agresivni, igrali na rubu prekršaja, a mi smo gubili lopte, nismo mogli postaviti kretnje u napadu pa je Zvezda riješila utakmicu jako brzo.
A pobjednik je, nažalost, bio poznat već u 15. minuti zagrebačkog susreta kada je semafor pokazivao 16:50. Da, dobro ste pročitali, Cibona je za 15 minuta primila 50 koševa.
- Ovo je realno stanje kada se gleda odnos snaga dviju momčadi. Mi imamo neki svoj put, koji je trnovit, i znamo da će biti teških poraza, no nećemo odustajati. Bolje je da se na početku sezone sudarimo s ovakvim suparnikom pa da znamo na čemu smo.
Ako je trener Velić htio ubiti u pojam svoje igrače i tako ih dodatno motivirati onda je uspio jer je po snazi i individulnoj moći, povremeno, izgledalo kao da je Cibona momčad iz nižeg natjecanja. A tome je tako jer smo s jedne strane imali euroligaša, a s druge momčad koja će se boriti za ostanak u ABA ligi.
- Htio sam da moji igrači u utakmicu uđu bez respekta i straha, a pojedini igrači su suparničke previše respektirali. Dobar dio njih s razlogom jer su se prvi put susreli s euroligaškim suparnikom. No, sve je to proces sazrijevanja, na neću odustati a moji igrači će imati moju pruženu ruku - kazao je Velić.
S obzirom na čak 17 Zvezdinih ubačenih trica, iz 31 pokušaja, od kojih je bilo puno posve neometanih, činilo se da defenzivnog skautinga sa strane Cibone gotovo pa i nije bilo.
- Nismo se previše bavili skautiranjem Zvezde. Gledali smo sebe u nadi da ćemo se odupirati što je dulje moguće, no nismo izdržali.
Cibonina centarska linija činila se prilično nemoćnom. Vucić je ostao bez ubačaja, Krajina je zabio dva koša, a Bundović 12, ali kada je utakmica već bila pečatirana. Mlađahni kapetan, 17-godišnji Prkačin, također je ostao bez učinka. Htio je puno, pa je napravio tri prekršaja u napadu, a napravio je malo - zabio je tri koša i izgubio šest lopti a kako je do toga došlo dijelom je objasnio i Zvezdin trener Saša Obradović:
- Znali smo da se Cibona teško nosi s pritiskom i fizikalnošću i to smo iskoristili na najbolji mogući način. Osim toga, do izražaja je došao kvalitet više, na svim pozicijama u svakome trenutku, pa pobjednik od prve minute nije dolazio u pitanje. Pored toga, nakon našeg slabijeg početka u Euroligi, tražio sam od igrača posve drugačiji pristup i ovo je trebala biti poruka.
A poruka je da su ova Zvezda i ova Cibona nebo i zemlja. Deprimirajuće je bilo gledati Zvezdin šuterski trening usred Zagreba no, kako bi rekli Srbi, "koliko para toliko muzike". A ova Cibona je višestruko jeftinija od Zvede pa je i takav odnos snaga na parketu.
- Dobro je da smo pobijedili na ovakav način, no to nije način na koji možete igrati Euroligu. Cibonu možete dobiti s dobrom obranom, no euroligaške utakmice od vas traže puno više svega pa tako i strpljivosti - izjavio je Obradović.
Premda ih je moglo doći 750, utakmicu je pratilo 400 gledatelja, a bez obzira na Ciboninu potpunu podređenost, nisu se čuli zvižduci. Štoviše, skandiralo se "heja, heja cibosi" čak i na 11:40, a najglasniji dio navijača pozdravio je igrače domaće momčadi, kod izlaska u svlačionicu, sa povicima "Cibona Zagreb". Zagrepčani kao da su suosjećali s nemoćnim vukovima među kojima su dvoznamenkasti bili još i Mateo Drežnjak (16 koševa) i Toni Nakić (13 koševa).
Kod zvezdaša prednjačili su američki braniči Walden (19 koševa) i Loyd (15 koševa) te Australac rođen u Južnom Sudanu Duop Reath, lakonogi centar koji je uknjižio 17 koševa i šest skokova. Inače, čak četvorica zvezdaša zabila su po tri trice (Walden, Loyd, Davidovac i Simanić), a prednjačili su Beograđani, zapravo, u svim aspektima igre prisilivši svog domaći na čak 22 izgubljene lopte.
Cibona nije ni sjena one Ćosićeve i Nakićeve Cibone. Danas se Hrvati bave drugim sportovima, npr natjecanju u krađi i tko ce kupiti veci kofer za ukradene pare.