Slušao sam nekoliko puta o tome da dijete može biti potencijalni Mesi, ali ako njegovi roditelji nemaju novca "podmazati" nekoliko kotačića da dijete igra on jednostavno neće igrati i onda kada čujem da im je Hajduk svetinja? Ne, "njima" je svetinja novac, čast iznimkama ako ih ima. Stvarno nije čudno što što im loše ide te ne mogu osvojiti titulu koliko već 17 godina? Nije mi ih nimalo žao. Žao mi je ljudi koji izgaraju za takav klub i zbog potpore koju im daju. Ne shvaćaju da ih podržavanjem u takvom katastrofalnom poslovanju, koje se slobodno može okarakterizirati kao zločinačko protiv vlastitog naroda i naše budućnosti, dakle djece, pljuvaju sebi u lice. A da ne govorimo o drugim klubovima koji ne dobijaju pažnju koji zaslužuju jer su u sjeni Hajduka. Navijači, znam da su prvi kada treba pomoći to ne smijemo zaboraviti nikada i to je meni vrijedno divljenja, ali dignuti ruku na brata Hrvata dinamovca ili nekog drugog - tu nema opravdanja. Izravnavanje kluba sa Bogom je degutantno samo po sebi. Zapravo od kluba su napravili zlatno tele i ono im je svetinja. Ali ne, nije svim Dalmatincima taj klub uopće svetinja. Iz gore navedenih razloga, ja, Dalmatinac koji ima samo jednog Boga stvoritelja svega vidljivog i nevidljivog i nemam drugih bogova pored Njega ne podržavam takav klub niti mi takav klub uopće nešto znači, svaka njegova pobjeda i poraz me ne tangira niti malo. Podržavam svaki naš klub koji nema modus operandi kao u tekstu gore opisano. Živjela Hrvatska!

Vrlina velikih momcadi je da ne izgube utakmicu uprkos losoj igri. To je Dinamo demonstrirao u utakmici protiv Hajduka. Dinamo je igrao u mislima na Milan, dok Hajduk nema tih "briga". Njega ceka susret sa Goricom.

Hajduku je za pobjedu trebalo barem tri stvari. Tjelesna sprema , hrabrost i iskusan strateg. Upravo tim redom.