Nakon samo dva mjeseca i vrlo konfuznog nastupa na zagrebačkom Grand Prix turniru, 27-godišnji član zagrebačke Lokomotive hrvač Dominik Etlinger (72 kg) odradio je najbolji turnir u karijeri i na EP-u u Bukureštu osvojio prvu veliku seniorsku medalju.
No, i za jedno i za drugo postoji logično, ustvari, i vrlo emotivno objašnjenje. U veljači je Dominik nastupao još pod vrlo snažnim dojmom nedavne smrti svog oca Roberta, a u Bukureštu je cijeli svoj nastup posvetio upravo svom pokojnom tati.
U Iranu doznao za infarkt
– Moje misli na oca, koji me pratio cijelu moju hrvačku karijeru, dale su mi dodatnu snagu. Više nego išta bih volio da je sada tu sa mnom – kazao je brončani Dominik prigodom dočeka u zagrebačkom restoranu Oliva.
Ispričao nam je i kako su izgledali njegovi posljednji trenuci s ocem i zašto su svi odlasci iz zagrebačke zračne luke za njega emotivni.
– Posljednji put razgovarao sam s ocem prije turnira u Iranu. Dovezao me u zračnu luku i tu smo razmijenili posljednje riječi.
Da mu je otac doživio infarkt, saznao je u toj dalekoj zemlji.
– Kada sam odlazio na ovaj put, bilo mi je teško jer nije bilo oca da me odveze u zračnu luku, već sam morao zvati taksi. Nije bilo njegovih dobrih želja za moj dobar nastup, nego sam čuo taksista kako izgovara svotu od 95 kuna. Puno sam o tome razmišljao uoči EP-a.
A zbog oca je umalo postao nogometašem.
– Otac je posljednjih 20 godina radio u NK Lokomotivi, uglavnom s mlađim uzrastima. Tako sam i ja počeo igrati nogomet, branio sam, no onda je trener Damir Petravić vidio da imam snažne ruke pa mi je preporučio da odem na trening hrvanja. To sam i učinio i na treningu Metalca na KIF-u zavolio hrvanje.
Zavolio je Dominik i Igora Petrenka, bjeloruskog trenera kojeg je angažirao Hrvatski hrvački savez.
– Hvala Savezu što su doveli Petrenka i nadam se da će ostati s nama što dulje. To je ono što je meni nedostajalo da se od borca koji je osvajao medalje na velikim natjecanjima mlađih uzrasta, a bio sam europski juniorski prvak, pretvorim u trofejnog seniora. Kada sam u borbi za broncu gubio od Armenca 1:3, jedan njegov savjet bio je dovoljan da preokrenem borbu u 4:3 i osvojim broncu. A kazao mi je da moram preuzeti više rizika, po cijenu bodovnog debakla.
Stvara se novi šampion
Petrenkovim efektom zadovoljan je i direktor svih reprezentacija Vlado Lisjak koji je 1984. osvojio olimpijsko zlato (67 kg) u sličnoj kategoriji u kojoj Etlinger želi nastupiti u Tokiju (68 kg) dijelom i zbog toga što je u višoj kategoriji (77 kg) afirmirani Božo Starčević.
– Naš cilj je napraviti novog šampiona jer ja sam olimpijsko zlato osvojio prije 35 godina i premda je to bilo jako davno, to se i danas stalno spominje. To vam je tako, olimpijske medalje nikad ne blijede, a trebaju nam bi naš sport dobio na publicitetu. Vidjeli ste i sami kakav je publicitet dobilo veslanje od kada imaju braću Sinković.
Mi već deset godina osvajamo medalje, a sada se nadamo da ćemo između svih tih naših boraca dobiti i nekog velikog šampiona. Inače, Etlinger je šesti hrvatski hrvač od samostalnosti koji se može pohvaliti europskom seniorskom medaljom. Prije njega u tome su uspijevali Neven Žugaj, Tonimir Sokol, Nenad Žugaj, Božo Starčević i Ivan Lizatović.
Hvala Dominik Etlinger za sve muke i trud koje si uložio da uspiješ. Moja duboka sućut, tvoj tata će uvijek biti uz tebe.