Iz Šibenika, grada Fausta Vrančića, Miše Kovača, Arsena Dedića, Dražena Petrovića, Vice Vukova, Špire Guberine..., samo je jedan nogometni trener u povijesti uspio osvojiti trofej. Legendarni Petar Nadoveza s Hajdukom je bio prvak 2004. i osvajač Kupa 1984. i 2000. godine.
Dvadeset godina nakon velikoga Pere, Šibenčanin Goran Tomić (43) na klupi Lokomotive 1. kolovoza dolazi u svoj rodni grad po Rabuzinovo sunce. Kakve su vam šanse protiv Rijeke, pitali smo Tomića.
– U jednoj utakmici na neutralnom terenu izgledi su podjednaki. U toj utakmici nema favorita – kaže nam Tomić.
Posjetio obitelj u Salzburgu
Ulovili smo ga na putu iz Salzburga prema Zagrebu. Obitelj mu živi u Austriji još od 2013. godine.
– Supruga Magdalena je Austrijanka, imamo 10-godišnjega sina Marina, 4-godišnjega Filipa i 6-godišnju kćer Gloriju. Supruga i ja prije smo živjeli u Šibeniku, gdje imam kuću, i sigurno bih tamo i ostao da nisam nogometni trener. No, kada sam 2013. godine dobio ponudu iz Kine, obitelj se preselila u Salzburg jer odande je moja supruga. Naravno da mi teško pada razdvojenost od obitelji i koristim svaku prigodu da ih posjetim. Evo, sad sam proveo dva puna dana s njima i napunio se pozitivnom energijom – nastavlja Tomić.
Šibenčanin ste, a tamo je navijački puk podijeljen između Dinama i Hajduka. Čiji ste vi bili navijač?
– Iako sam tri godine bio junior Hajduka, u generaciji Tudora, Leke, Jurića, Vučka, Đolonge, Čavline..., kao dijete nisam bio ni hajdukovac ni dinamovac. Oduvijek sam najviše volio svoj Šibenik.
Zašto niste nikada zaigrali za prvu momčad Hajduka?
– Smatrali su da nisam bio dovoljno dobar za njih. Da se razumijemo, ni ja s 18 godina nisam mislio da sam igrač za prvu momčad bijelih, ali opet taj rastanak, način na koji sam otišao s Poljuda nekako mi je teško pao. Samo sam uzeo svoje stvari i otišao i kao da nikada tamo nisam bio. Nitko mi nije rekao ni “doviđenja, hvala što si ovdje proveo tri godine”. Nakon godinu i pol željeli su me dovesti iz Šibenika, ali sam tada otišao u Vicenzu, a zvali su me i prije Mallorce 2001., no ja sam tada izabrao Salzburg.
Vratimo se načas na finale Hrvatskog kupa. Prije dvije godine, kada ste bili u polufinalu, najavili ste da bi vaš trenerski mentor Sven-Göran Eriksson trebao doći na finale. Hoće li 2020. ispuniti obećanje?
– Eriksson mi je odmah nakon pobjede nad Belupom poslao poruku: “Gorane, čestitam, bravo, budi ponosan na sebe!” Čuli smo se prije izbijanja koronavirusa i tada mi je obećao da će doći na finale. S obzirom na nove okolnosti, u ovom trenutku nemam potvrdu da će doći, ali ja ga ipak očekujem i nadam se da ću ga 1. kolovoza vidjeti u svečanoj loži Šubićevca. Puno bi mi to značilo. Eriksson inače živi u Švedskoj.
Što ste kao trener dobili u Lokomotivi?
– Nakon moje karijere u Kini, Istri i Šibeniku, za mene je Lokomotiva bila idealan klub da se još dogradim kao trener, steknem još više iskustva. Ako se još i u Lokomotivi potvrdiš, onda trener može reći – spreman sam za sljedeći korak. To je idealna stanica za trenera, jer imate u upravi kluba ljude koji razumiju nogomet, nikad vam se ne miješaju u posao, u lošijim trenucima stanu iza vas, zaštite vas i vjeruju u vas. Zato je ova stanica bila jako potrebna. A dalje? Meni na ljeto ugovor istječe, tu sam do daljnjega, završit ćemo sezonu pa sjesti za stol i vidjeti što dalje. Otvoren sam za sve opcije. Volio bih, ako budem otišao iz Lokomotive, otići u neki klub s dobrim planom i projektom. Ali u ovom poslu jako je teško naći pravi put. Pa Dalić je bio u saudijskom Al Faisaliju pa je za koju godinu bio drugi na svijetu.
Lokomotiva je među najslabije gledanim momčadima Prve HNL. Muči li vas to?
– Mi uživamo kad dođemo na Poljud, na Rujevicu, u Osijek, pa i u Pulu i Varaždin gdje se stvori prava nogometna atmosfera. Stvarno nam to fali. Zamislite sada Lokomotivu; da ovako mladi igrači, koji lete po terenu, imaju deset tisuća ljudi na stadionu...
Slaven je energetski padao
Sammir je s 33 godine, poluspreman, bio igrač odluke u polufinalu Kupa. Kakva je to poruka mladim igračima, odnosno slika hrvatske lige?
– Sammir je dugo bio ozlijeđen i uoči te utakmice samo je šest-sedam dana trenirao zajedno s momčadi. Imao je ogromnu želju zaigrati u toj utakmici, ima i želju uzeti taj trofej. Kada je spreman, Sammir je među tri najbolja igrača Hrvatske lige, to uopće nije sporno. Ja sam ga u Koprivnici uveo u trenutku kada je Slaven bio energetski padao. Da je igrao od početka, bila bi vjerojatno druga priča. Onda bi on bio pod pritiskom, dupliran, “gazili” bi ga... A Sammir, kada primi loptu, kada digne glavu, kada nema visokoga ritma, on je tu doktor. Znam što želite reći, ali Sammir je još uvijek klasa, to je igrač koji ima tri rješenja prije nego što mu dođe lopta.
Može li on doista biti najbolji igrač hrvatske lige?
– Ja u to apsolutno vjerujem. On, ako odluči biti najbolji, to će i ostvariti.
Na kraju, opterećuje li vas kao trenera lokosa priča o sestrinskom odnosu s Dinamom?
– Više ne, nemam više taj pritisak, otkad sam ih prvi put pobijedio. Vjerujte, jedva sam čekao da se napokon skine ta stigma o tome kako ne smijemo pobijediti Dinamo. A ja sam ih pobijedio dva puta, jednom sam igrao i neodlučeno dok je u Dinamu bio Bjelica. Kad me već pitate o tome, otkad sam trener Lokomotive, više sam uzeo bodova protiv Dinama nego protiv Hajduka – zaključio je Goran Tomić.
>>>> Pogledajte napad Grezde na Čolaka
Dobar trener