Automatska sekretarica Vedrana Pavleka ovih je dana bila vrlo zaposlena. "Dobar dan, ovdje Vedran, molim vas da nakon zvučnog signala ostavite svoju poruku." To je bilo najčešće što smo od Pavleka mogli čuti.
Ovaj intervju pokušali smo prvi put realizirati u podne, u međuvremenu smo se nakratko čuli još nekoliko puta, a na kraju smo razgovarali dijelom dok je bio u zračnoj luci, a dijelom kada je već ušao u zrakoplov u Zürich.
Tako vam je to s našim najboljim sportskim menadžerom. Posebice dan nakon "Snježne kraljice" čiji je direktor. Jučer je pokušavao zatvoriti organizaciju priredbe, ali je morao i sebe spakirati za putovanje koje će trajati do 30. siječnja.
Zašto ste uopće krenuli na put u Švicarsku. Zašto niste ostali kod kuće i naspavali se?
– Lakše ću se odmoriti ondje nego da ostanem u Zagrebu. Ovdje me razvuku. Osim toga, volim biti s reprezentacijom.
Dnevno 200 poziva
Koliko ste spavali ovih dana provedbe sedme Snježne kraljice?
– Posljednjih 14 dana spavao sam tri do šest sati. Bojim se da prve dvije noći neću niti moći više i da ću se naspavati tek sljedeći tjedan kada uoči Wengena imamo dva dana stanke. Na Božić sam iz ureda izišao u tri ujutro, a na Staru godinu radio sam do 4.45.
Stalno ste na telefonu, čak i kada ste na skijama neprestano telefonirate. Koliko ste telefonskih razgovora obavljali u jednom danu?
– Nerijetko mi se događa da imam i po tri poziva na čekanju. Posljednjih dana, posebice prije utrka, imao sam i po 200 razgovora. Bila je ludnica, velika navala na ulaznice. U svemu tome imam i problem što ljude ne mogu ignorirati. Pokušavam svima udovoljiti, a to je za moju privatnost ubitačno.
Što vam je ove godine na Snježnoj kraljici bila najveća briga?
– Vrijeme. Strahovao sam da nam magla i vjetar ne pokvare vrlo dobru organizaciju. Zabrinuo sam se, da se našalim, i kada sam uoči prve utrke skijašica sve prekontrolirao. Sat i petnaest minuta prije utrke stajao sam u ciljnoj ravnini i nisam znao što bih sa sobom. Nisam imao više što kontrolirati, a volim kada imam što provjeravati.
Komplimenti u šatoru
Koliko je vaše zadovoljstvo sada kada je sve prošlo očito bez nekih većih problema?
– Zadovoljstvo je vrlo veliko. Prezadovoljan sam i ponosim se svim ljudima koji su radili u organizaciji utrke. Nemoguće je da organizacija prođe bez ikakvih problema, primjerice netko zaboravi akreditaciju i slično, no to su sitnice. Tvrdim da sljemenska utrka nikad nije bila bolje organizirana nego ove godine i zato svima koji su u tome sudjelovali od srca čestitam.
Koja je bila najljepša scena koju ste proteklih dana vidjeli na Sljemenu?
– Jednom sam se u jedan sat ujutro vozio "sedežnicom" i gledao osvijetljeno Zagorje. Isto se dogodilo i kada sam se vozio prema Zagrebu, vidio sam osvijetljeni Zagreb i Zaprešić kao na dlanu.
Koji je najbolji kompliment koji ste kao glavni čovjek organizacije dobili?
– Bilo ih je puno. U šatoru za goste razgovarao sam s puno ljudi iz svijeta sporta i biznisa. Svi ističu da je organizacija tekla bez pogreške. Utrku smo dotjerali do savršenstva. Već sve to može funkcionirati i bez mene. Dakako, uvijek treba neke stvari provjeriti, no već puno toga funkcionira kao podmazano.
Sljemenska utrka nikad nije bila bolje organizirana nego ove godine
Da je cilj u gradu, imali bismo najviše gledatelja
Sljemenski organizatori hvale se s 25.000 gledatelja na utrci skijaša. Kakva je to gledanost u odnosu na najgledanije utrke u Svjetskom kupu?
– Tih 25.000 je maksimum, inače bismo imali problema s transportom i sigurnosti. U svijetu prednjači Kitzbühel, ondje ima više od 50.00 gledatelja. U Schladmingu ih bude 40-45.000, nakon toga slijedi ovaj posljednji München s 35.000 ljudi. Da naša utrka završava na Cmroku ili u blizini Jelačić-placa, imali bismo najviše gledatelja.
Došli smo do dna, više ne možemo rezati
Pitali smo Pavleka gdje će, ako bude morao, rezati proračun sljedeće Snježne kraljice. Gdje može oduzeti od sadašnjih 23,5 milijuna kuna, koliko je priredba s dvije utrke stajala ove godine?
– Mislim da smo došli do dna. Ako želimo zadržati ovu razinu organizacije, onda više nemamo gdje rezati. Naš najveći problem, ono što nas najviše stoji, jesu transport i montaža jer se sve odvija u parku prirode, gdje sve moramo i rastaviti. Inače, proračun utrke mi smo počeli rezati još 2008., kada se u New Yorku dogodio slom burze.
