Kad je Ivan Perišić trčao onaj senzacionalni sprint kroz obranu Kameruna i zabio za 2:0, navrle su slike o 17-godišnjem klincu kovrčave kose koji je u ljeto 2006. godine plijenio pažnju.
– Ovaj mali će biti pravi, zapamtite njegovo ime – govorio je tog ljeta Hajdukov trener Zoran Vulić.
Zamijenio Strinića
Bilo je to u Sloveniji, u Murskoj Soboti. Hajduk je u finalu turnira sa 3:1 svladao Smederevo iz Srbije pogocima Nike Kranjčara, Nikice Jelavića i Ivana Perišića. Zanimljivo, Perišić je ušao u igru umjesto nešto starijeg Ivana Strinića, još jednog klinca iz Vulićeva laboratorija. Kranjčar je tada proglašen najboljim igračem turnira, bila je to prva njegova utakmica na mjestu lijevog veznog, poslije mu je ta pozicija obilježila karijeru.
Ni mjesec dana nije prošlo od Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, oplakivali smo loš rezultat, a Vulić nam je servirao tog klinca. Mali kovrčavi mršavko baš je završio kadetski staž.
– Vidio sam ga u mlađim kategorijama, odmah mi se svidio. A na pripremama je pokazao da je pravi igrač. Izborio se za prvu momčad, igrao bi na poziciji iza dvije špice, ali Ivan je izabrao drugi put, otišao u francuski Sochaux. Šteta za Hajduk što nije ostao u bijelom dresu, sigurno bi obilježio nekoliko sezona. Kada u prvoj momčadi, u jednoj od prvih utakmica klinac od 17 godina zove vratara da ispuca loptu na njega, onda tu nema dvojbi, taj je pravi – sjeća se Vulić.
Odlazak u Sochaux
Te 2006. godine obitelj Perišić nije se uspjela dogovoriti s Hajdukom o profesionalnom ugovoru, na kraju je otišao u Francusku. Hajduk ga je i suspendirao, nije mogao igrati do 18. rođendana, Poljud je inkasirao 360 tisuća eura za njega. Toliko je Hajduku pripadalo po propisima Uefe. Sve dalje o njegovoj karijeri je poznato, afirmirao se u Bruggeu, prešao u Borussiju Dortmund pa u Wolfsburg. U jednom trenutku, tamo u ljeto 2009. godine, umalo se vratio u Hajduk, pregovarao je s Jakom Andabakom i Joškom Svagušom, ali opet je sitničarenje poljudskih čelnika presudilo.
– Za mene, on je jedan od najškolovanijih igrača, kojeg je od devedesetih izbacila Hajdukova omladinska škola. Ima lijevu i desnu nogu, njemu je to svejedno, to je ono što je uvijek krasilo najbolje izdanke Hajdukove škole – govori nam Vulić.
Njegov prvi seniorski trener oduševljen je onim što je vidio u Manausu. Taj Omišanin poput pravog "gusara s Cetine" pokorio je Amazonu, pokorio Kamerun.
– Odigrao je Perišić utakmicu za deset, ovo mu je bila najbolja predstava u reprezentaciji Hrvatske. Sada svi u nebo dižu taj gol, taj njegov sprint koji je bio veličanstven, impresivan. Ali meni je puno draže ono dodavanje za prvi gol. To mogu samo veliki igrači, a Ivan spada u tu kategoriju. Zapravo, oba poteza, i dodavanje i taj sprint i pogodak, oslikavaju pravog Perišića. Dodavanje je bilo desnom, gol je zabio lijevom – zaključio je Zoran Vulić.
>>Perišić: Imamo samopouzdanja, možemo se hrabro okrenuti Meksiku
>> Fifin igrač utakmice je Mario Mandžukić. Slažete li se?
koja hajdukova skola? - pa trebalo mu je 8 godina da konacno razvije svoj talent i proigra, i hvala bogu zahvaljujuci njemcima smo dobili jos jednog vrhunskog igraca..