Sandra Perković se bez problema plasirala u finale bacanja diska na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti. Odmah u prvoj seriji kvalifikacija prebacila je normu (op. p. 64,00 metra). Njezin disk doletio je na dužnu 65,62 metra što joj je najbolji hitac ove sezone. Uz Sandru iz njezine kvalifikacijske skupine normu su prebacile tek Valerie Allman (67,14) i aktualna svjetska prvakinja, Kineskinja Bin Feng (65,68). Iz druge skupine normu su prebacile Njemica Claudine Vita (64,51) i Amerikanka Laulauga Tausaga (64,34).
- Super se osjećam s obzirom na to da sam s probudila u pet ujutro. Evo, sad je već prošlo pet sati od mog buđenja, već sam spremna za ručak. Što se tiče kvalifikacija, bilo je odlično. Zadovoljna sam što je sve prošlo bez stresa. Znala sam da ne smijem u kvalifikacije ući opušteno jer se u suprotnom može dogoditi nešto što nikako ne želim. Primjerice, dva neispravna hica pa se ti vadi u posljednjoj seriji... Jasno, bila je prisutna pozitivna trema, ali ona me u ovom slučaju gura prema naprijed. Rezultat je takav da mi je to najbolji hitac ove sezone. Malo sam se pomaknula na rang-listi ove sezone, sad sam već osma, ha ha. Malo mi nedostaje da uđem u klub 66 metra gdje su trenutačno sve tri Njemice – rekla je Sandra i dodala:
– Dobro je da imam još puno prostora. Tu mislim da u finalu najbolji moj hitac može biti puno, puno duži. Ne kažem da će hitac od 66 metara biti dovoljan za medalju, ali vidjet ćemo. U kvalifikacijama je Allman vrlo brzo odgovorila na mojih 65,62 bacivši disk preko 67 metara. Ona nije diskašica koja može dozirati, ona uvijek ide na granici svog maksimuma. Ne želi ništa riskirati. Primjerice, ja sam bila na granici maksimuma, ali naravno da nisam išla najjače što mogu. To ipak čuvam za finale. Ne volim riskirati. Na zagrijavanju sam imala dva hica u mrežu – kaže Sandra.
Kineskinja je tek u trećoj seriji prebacila normu za finale?
– Nije bilo vjetra kao u Eugeneu da joj "pogura" disk – reći će Sandra.
Pravilo je da one diskašice koje prebace normu u prvoj seriji mogu odmah otići, no vas dugo nije bilo?
- Ma, brzo sam se spremila, ali sam dugo čekala Allman koja je sporo oblači, pa je dugo razgovarala sa svojim trenerom...
Kako vas se čini stadion?
- Jako je lijep, dobra je atmosfera. Osjećam nekakvu posebnu vibru. Mađari su jako dobro ovo organizirali. Ovako slično bilo je na Svjetskom prvenstvu u Londonu 2017. godine, prije toga u Berlinu...
Ne znam jeste li primijetili, ali odmah nakon vašeg hica stadion su nadlijetali avioni i helikopteri?
– Ha, ha, čula sam ih. To je ekipa iz Dubrave – našalila se Sandra.
Jasno da nije ekipa z Dubrave, to je bio dio vježbe jer je jučer u mađarskoj bio nacionalni praznik zbog kojeg je jučerašnji program na stadionu rano završio jer je valjalo poći na obalu Dunava gledati jedan od najspektakularnijih vatrometa u ovom dijelu Europe.
Kakav je taj prvi jedini hitac kvalifikacija tehnički izgledao?
– Bio je dobar na ruci, ali ponavljam, ima tu još prostora. Imala sam malih problema s tenisicama. U jednima sam došla i mislila sam da ću u njima i nastupati, ali sam se u zadnji trenutak predomislila i obukla druge. Tu sam izgubila dosta vremena i koncentracije.
Rano buđenje se pak isplatilo?
– Joj, mrzim te jutarnje kvalifikacije, a opet ih volim jer osjetim atmosferu i krug prije finala. Ne kaže se uzalud tko rano rani, dvije sreće grabi. Morala sam se rano ustati jer autobus vozi oko 45 minuta od hotela do stadiona. A došla sam na stadion u 6.45 sati. No, nisam mogla ući na stadion jer se on otvara tek u sedam. Ali zanimljivo kad su me pustili unutra, neke diskašice su već bile tamo. Pa kako to, pitam se – istaknula je Sandra.
Na prethodnom Svjetskom prvenstvu imali smo dvije diskašice u finalu, no ovaj put Marija Tolj nje uspjela. Njezin najbolji hitac u kvalifikacijama bio je 58,92 meta, dovoljno za 18. mjesto.
– Ozljeda je ostavila traga. Opet, na zagrijavanju je sve bilo super, vjerovala sam da će doći taj jedan dobar hitac za finale. Nije. Što se može, sezona je za zaborav. Doduše, mogu je barem malo popraviti ako na Hanžeku u Zagrebu bacim disk preko 60 metara – rekla je Marija.
