Vjerni navijači zagrebačkog Dinama konačno su došli na svoje. Nakon dugoočekivanog proljeća u Europi, plavi su u šesnaestini finala izvukli Viktoriju iz Plzeňa.
Česi su ih ugostili na stadionu koji broji svega 11 tisuća sjedalica. To je značilo da će gostujući navijači dobiti tek nekoliko stotina ulaznica. Velik broj Dinamovih navijača tada je potegao do Plzeňa bez obzira na to što su šanse za kupnju ulaznica i ulazak na stadion bile male.
>> Pogledajte galeriju: Dinamovi navijači u Lisabonu
No, u osmini finala Europske lige sudbina je Dinamu dodijelila portugalsku Benficu, klub koji na svoj stadion prima preko 65 tisuća ljudi te je to bio jasan znak za sve navijače plavih da krenu u organizaciju puta prema glavnom gradu Portugala.
Kroz priču s navijačima saznali smo kakve su sve kombinacije složili kako bi uživo pomogli svojim igračima. Većina navijača u Lisabon je stigla zrakoplovom, a s obzirom na to da su letovi iz Zagreba poprilično skupi, prvo su u vlastitom aranžmanu ili busom morali stići do aerodroma u Budimpešti, Beču, Veneciji, Pisi...
Neki su čak otišli toliko daleko pa su autima, kombijima pa čak i kamperima putovali više od 30 sati prolazeći kroz sjevernu Italiju, jug Francuske i Španjolsku.
Kako se moglo i pretpostaviti, zagrijavanje glasnica i dlanova za jednu od najvažnijih utakmica u Dinamovoj modernoj povijesti počelo je već u zrakoplovu, a vjerujemo da je slično bilo i u ostalim prijevoznim sredstvima.
>> Pogledajte video: trener Bjelica uoči Benfice
U razgovoru s pristalicama plavih, dinamovci će na Luzu imati potporu više od tisuću navijča. Dobar dio navijača već je dan prije utakmice stigao u portugalsku prijestolnicu.
Većina je taj prvi dan iskoristila za šetnju gradom i razgledavanje lisabonskih znamenitosti poput tornja Belem, lifta Santa Justa i prekrasnog kvarta Alfama. Na ulicama su se još tijekom dana mogli vidjeti navijači u Dinamovim bojama i obilježjima, a predvečer su se spontano okupili i u kultnom dijelu grada Bairro Altu u kojem se opušteno druženje nastavilo do večernjih sati.
Tijekom boravka u Lisabonu razgovarali smo i s nekoliko navijača kako bismo saznali što ih to točno “vuče” na Dinamove utakmice i kako su općenito doživjeli svoj put u Lisabon.
– Početkom 2000-ih krenuo sam na Dinamove utakmice, no kao i većina u jednom sam se trenutku odlučio na bojkot. Na tribinu sam se vratio kad je započeo projekt Futsal Dinamo. Na njihovim utakmicama osjetio sam ono što nisam godinama na Maksimiru, a s vremenom sam se vratio i “velikom” Dinamu” – rekao je Ivan koji je u Portugal stigao preko Budimpešte.
– Tata me, kao i većinu drugih navijača, navukao na Dinamo. Jedna od mojih prvih utakmica bila je legendarna petarda na Maksimiru protiv Partizana 1997. godine i otad redovno pratim naš klub po Hrvatskoj i Europi. Putovali smo preko Budimpešte avionom i stigli u Lisabon večer prije utakmice. Očekujem da će dečki na terenu obraniti prednost, a mi na tribini dat ćemo sve od sebe da im u tome pomognemo – govorio je prije utakmice Dragan iz Zagreba, koji je također došao letom preko glavnog grada Mađarske.
Vrlo jednostavan bio je navijač koji nam se predstavio kao MM:
– Dinamo je sve. Već 19 godina idem na tekme iz velike ljubavi prema plavoj boji. Nakon desetak europskih gostovanja Lisabon je samo još jedna postaja u nizu i znam da nije zadnja!
Ivan, koji je igrom slučaja doletio čak iz Istanbula, ima svoje viđenje ljubavi i vjernosti prema plavom klubu:
– Sjećam se utakmice s Newcastleom, puno ljudi, grobna tišina te tatine rečenice: “Dalje idu Englezi.” Kako i zašto sam se nakon toga zaljubio u Dinamo, zašto sam umjesto školskih lekcija pamtio prečke, stative, golove i promašaje, ne znam. Danas nešto više od 20 godina nakon 20-25 europskih gostovanja i stotinjak domaćih, druženja s ostalim navijačima, sigurno mogu reći da je sve to skupa vrijedilo.
>> Pogledajte što kaže Emir Dilaver uoči puta u Lisabon
Na dan utakmice, Dinamove navijače moglo se vidjeti po cijelom gradu, od samog centra do vrlo poznatih lisabonskih vidikovaca. Moglo ih se vidjeti u klasičnom okruženju kakve i inače preferiraju, uživanje u gradskom asfaltu i portugalskom pivu i vinu.
Tijekom dana više se manjih skupina navijača spojilo u jednu veliku te je pohod prema stadionu Benfice i toliko željenom prolazu u četvrtfinale mogao početi uz pjesmu i zagrijavanje za tu utakmicu generacije.
U očima svih navijača itekako je bila vidljiva želja da se napravi još jedan iskorak u modroj sezoni iz snova. Od nekoliko navijača mogli smo čuti kako je upravo ova momčad pod vodstvom Bjelice sposobna ponoviti povijesni uspjeh iz zlatne 1967. kad je zagrebački Dinamo osvojio svoj jedini europski trofej u svojoj povijesti – Kup velesajamskih gradova. Eto, toliko puno navijači vole i cijene ovaj Bjeličin Dinamo.
S obzirom na omalovažavajuće natpise portugalskih medija i sam stav igrača Benfice, nije isključeno da svjedočimo još jednoj borbi nogometnih Davida i Golijata, a plava vojska navijača zasigurno će dati sve od sebe kako bi David još jednom izašao kao pobjednik.
Bravo Dinamo!Bravo BBB!za Dinamo bez daltona!