Ni dolazak Joea Šimunića ne bi riješio kroničnu Dinamovu boljku, nedostatak vođe na travnjaku, produžene trenerove ruke. Bila je to dimenzija koju je u Dinamo posljednji donio Zoran Mamić prije šest godina, kada su plavi s Kužeom na klupi igrali neodoljiv nogomet.
Na žalost, Joe se kao "tiha voda" nije nametnuo ni kao gazda u reprezentaciji iako je u njoj cijelo desetljeće, no njegovo znanje i iskustvo u igračkom smislu bit će Dinamu neprocjenjivo...
Koch kupio navijače
Nitko poslije Zokija nije se uspio nametnuti kao lider u plavoj svlačionici. Prije četiri godine u Maksimiru se pojavio Georg Koch, čija je osobnost, pa i privrženost Dinamu kupila navijače, no bilo je to vrijeme Luke Modrića, kojemu je i kapetanska vrpca dignula cijenu za poneki milijun. Uostalom, u poslijeratnoj povijesti samo je jedan stranac bio Dinamov kapetan, Makedonac Sedloski, a nije odveć popularno ni da to bude vratar. Koch ipak nije bio zaslužan poput Ladića ili Butine...
U posljednjih nekoliko sezona u Dinamovoj svlačionici teško se može prikriti podjela na strance i domaće. Tako se Južnoamerikanci okupljaju oko Cufrea, a domaće snage oko Badelja, igrača kojega je Zajec označio vođom nove generacije. No, čim je Vaha otišao, Mamić je brže-bolje, umjesto Badelja, opet Sammira učinio Bišćanovim zamjenikom. Opet iz strateških razloga, treba ga što prije prodati...
Karizma, ugled, pa i igračke kvalitete učinili su Dinamovim kapetanom Igora Bišćana, premda je riječ o povučenom, ne pretjerano glasnom i autoritativnom igraču. Nekada suigrača treba "primiti za gušu", zagalamiti, a Bišćan nije taj tip, nema ono što je, primjerice, imao Zajec.
Zekina pljuska Deveriću
Zeko je, prepričava Zoran Panić, '81. godine zalijepio pljusku Deveriću u svlačionici jer se poigravao u stopostotnoj šansi za pobjedu nad Zvezdom. Tako je i Zoki Mamić kao Dinamov kapetan pred TV-kamerama žestoko kritizirao Dudua kada je u šansi utakmice protiv Auxerrea u Zagrebu frajerski iskušavao lob pa ga je vratar pročitao.
Dinamo je neuspješno vođu tražio i u Robertu Kovaču, koji je ovdje samo korektno, bez pretjeranih emocija odradio godinu i pol. Ni približno žestinom i strašću kojom bi to činio njegov brat, i danas nezamjenjivi kapetan reprezentacije. Otkad se Niko oprostio, ni Bilić nema lidera na travnjaku, iako bi se to očekivalo od Darija Srne, ali on svaku drugu pauzira zbog kartona. Požutio je čak i protiv Malte...
Joe Šimunić bio je u Hoffenheimu predložen za kapetana u ljetu 2009. godine, ali tada nije dobio dovoljno glasova suigrača. U Dinamu bi bio tek u "četvrtom redu", iza Bišćana, Sammira i Badelja...
kak ce ga i biti kad svi, njuskaju samo lovicu...Vise ni nasi decki ne igraju iz emocija.Posljednji,mohikanac, je bio Kovac