U današnje vrijeme teško je i zamisliti borbu u nekom od profesionalnih kontaktnih sportova bez glasnog najavljivača nasred ringa ili kaveza.
Zapravo, "announceri" koji "rigaju vatru" standard su nametnut od industrije zabave pod koju su svedene i moderne gladijatorske borbe.
Najavljivači su postali važan dio borilačkih priredbi jer oni su ljudi koji znalački pale atmosferu u dvorani, koji publiku već u najavi borbe dižu na noge. A najpopularniji borilački "bukači" današnjice su, zapravo, polubraća Michael i Bruce Buffer.
Michael (75) je zaštitni znak profesionalnog boksa i bez njega, još od najboljih dana Mikea Tysona, najveće su borbe posve nezamislive, a 12 godina mlađi Bruce neizostavni je najavljivač najvećih okršaja u UFC-ovu oktagonu.
Premda imaju zajedničkog oca, njih dvojica upoznala su se tek kada su obojica bili već zreli ljudi. Kada je Michael najavljivao neku priredbu u Los Angelesu, nije imao pojma da tu borbu gleda njegov biološki otac Joe zajedno s polubratom mu Bruceom koji se prisjetio te situacije u jednom svom intervjuu:
- Gledajući tu priredbu na televiziji, preplavili su me osjećaji. Već sam bio veliki Michaelov štovatelj, a počeo sam ga sve više osjećati kao svoju krv. Nakon što smo se upoznali, bila je to sjajna večer i jako sam sretan što smo se zbližili.
Ne samo da su se bratski zbližili nego su i pokrenuli zajednički biznis pod kapom kompanije The Buffer Partnership u kojoj je Bruce predsjednik i izvršni direktor.
Zapravo, Bruce je godinama bio menadžer vlastitu bratu koji je tražen diljem svijeta a s ozbirom koliko je, s porastom popularnosti slobodne borbe, i sam postao popularan i njemu bi dobro došao agent koji će sklapati poslove oko njegovih nastupa povrh UFC-ovih priredbi.
A dok se nisu upoznali i zbližili, svako se probijao kroz život na svoj način. Michael kao model, a Bruce kao profesionalni igrač pokera, no kako su njihove priče išle odvojenim putevima mi ćemo vam ih i odvojeno ispričati.
Nakon što je postao punoljetan, Michael se bavio raznim poslovima. Prodavao je automobile, a okušao se i u vojsci gdje je i saznao da je njegovo pravo prezime Buffer a ne Huber, kako su se zvali ljudi koji su ga posvojili.
Tražeći posao koji neće zahtijevati svakodnevni angažman postao je model, a kako je tu bio prosječan odlučio se baviti najavljivanjem boksačkih borbi.
Ljubav prema boksu baštinio je još od djeda Johnnyja Buffa koji je 1921. bio svjetski profesionalni prvak u bantamu, a na posao najaljivača nagovorio ga je njegov stariji sin. Kako, ispričao nam je svojedobno za boravka u Zagrebu kamo ga je, plativši ga dobrano, doveo najpoznatiji hrvatski borilački promotor Orsat Zovko.
- Sin je bio razočaran kada je jedan najavljivač, nakon borbe koja je završila podijeljenom odlukom sudaca, odluke bodovnih sudaca pročitao bez ikakve dramatike, tako da onu treću nije trebalo niti čitati. Znajući da sam posuđivao glas u tv-reklamama nagovario me da vježbam najavljivanje i ja sam to i činio. Mislim da sam 5.000 puta najavio zamišljene borbe prije moje stvarne prve najave 1982. u Atlantic Cityju.
Pokušavao je i s drugim frazama, no kada je došao do "Let's get ready to rumble", tu kratku ali snažnu kompoziciju riječi odlučio je zaštiti kao svoj patent.
- Pokušao sam sa "vežite pojaseve" ali nije upalilo, a kada sam prvi puta rekao "spremite se tutnjati" osjetio sam da bi to moglo proći. Ispočetka nisam govorio kao danas, bilo je to brže, a onda sam ta poklič počeo glasovno razvijati. U lansiranju te fraze pomogao mi je i Tyson čije sam mečeve najavljivao u vrijeme kada je bio najmoćniji, u drugoj polovici 80-ih.
U to doba, niti u san mu nije došlo da bi mu tako jednostavna sintaksa mogla donijeti pravo bogastvo, a njegov imetak procjenjuje se na preko 400 milijuna dolara.
- Ni u snu. Razmišljao sam da trebam nešto s čime ću publici vratiti energiju potrošenu kod ulaska boraca u ring, nešto što će biti slično onom automobilističkom "gospodo, startajte svoje motore".
Čovjeku koji živi od jednog prepoznatljivog pokliča, dakle od glasa, godine 2008. dijagnosticiran je rak grla i sve je upućivalo na kraj blistave najavljivačke karijere. No, tada u Zagrebu, a bilo je to 2013., povjerio nam je:
- Iako sam poslao priopćenje da odlazim u mirovinu, naišao sam na fenomenalnog kirurga pa sam već 30 dana nakon operacije opet radio. Razmišljao sam da bi zbog mog zdravlja bilo bolje da radim malo manje pa sam odlučio povećati cijenu.
No, zainteresirani su pristajali i na tu novu cijenu pa radim jednako kao prije, ako ne i više. Oko 60-65 priredbi godišnje, ako oni borilačkim dodate moja pojavljivanja na automobilističkim utrkama, košarkaških, bejzbolskim i utakmicama američkog nogometa. Radio sam čak i rođendane sinova bogatih ljudi koji su moje pojavljivanje bili spremni platiti.
U međuvremenu, Michael je ipak smanjio broj nastupa, a čovjek koji ga je nekoliko puta doveo u Hrvatsku objašnjava kako mu je to pošlo za rukom:
- Skompali smo se preko braće Kličko čije je mečeve najavljivao godinama pa smo postali prijatelji te je u Hrvatsku dolazio ispod svoje tržišne cijene. Puno je priredbi koje su ga htjele imati, no morali ste imati neki organizacijski kredibilitet da bi prihvatio vašu ponudu. A kada njega imate onda je puno lakše pregovarati s televizijom i sponzorima. Kada kažeš da ti je on najaljivač to odmah znači da imaš vrhunsku priredbu jer takav slavan profesionalac ne dolazi na seosku zabavu - ispričao je Orsat Zovko kojemu se Michaelov stil najavljivanja više sviđa nego onaj njegova polubrata Brucea.
- I Bruce ima prepoznatljiv stil, no Michael je ipak klasa za sebe i ako se moram odlučiti onda je on moj izbor. Michael ima glas od kojeg se naježiš, a patentirao je rečenicu kakvu nitko nikad više neće.
I doista, i nama Michaelov "Let's get ready to rumble" zvuči originalnije od Bruceova "It's time". Priznaje to i Bruce koji je zapravo zaslužan da bratova fraza postane proizvod prodan u vrijednosti preko 425 milijuna dolara.
- Prodao sam dva svoja biznisa da bih preuzeo i izgradio njegovu karijeru. Od raznoraznih licenci i sličnih proizvoda na tu temu tvrtka je zaradila 425 milijuna dolara. To su vam video igrice, igračke, nastupi i spominjanja u filmovima i slično... - priznao je u jednom razgovoru Bruce odbivši prihvatiti tezu nekih da je možda i nadmašio svog brata po ocu.
- Ma ne, Michael je u ovome najveći svih vremena. On to čini sa stilom odnosno imidžem nekog najavljivačkog Jamesa Bonda. Iako sam htio biti poput njega, kada sam preuzeo njegovu karijeru dogovorili smo se da neću ulaziti u boks. Jako me privlačilo putovati, nositi smoking, susretati lijepe žene, gledati velike borbe iz prvog reda, sudjelovati na partijima....
Zapravo, ja sam htio biti najavljivač i prije no što sam upoznao svog tad već popularnog brata i dogodilo se to s rastućom popularnosti slobodne borbe. S obzirom da sam još od 12 godine bio u borilačkim sportovima i da imam crni pojas drugi dan u tang su dou, plavi u džiju džicuu i zeleni u džudu i da sam se bavio i kikboksom, UFC je bio svijet kao stvoren za mene.
A kako je pak nastao njegov poklič "It's time" i famozni nagli okret od 180 stupnjeva prema borcu kojeg najavljuje?
- To je naprosto izašlo iz mene i zaživjelo. Ponekad i najveće marketinške ideje budu takve da ne trebaju marketing. One naprosto zažive, ljudi ih zavole. Osim toga, morao sam razviti neki svoj stil, nisam smio kopirati brata, i da nisam u tome uspio ja bih od toga odustao.
A njegov povik "Vrijeme je" u stalnom je porastu popularnosti.
- Postoji aplikacija za iPhone, zapravo budilica, koja kaže "Vrijeme je... da izvučeš svoju guzicu iz kreveta". Postoji i podsjednik "Vrijeme je ... da vodiš ljubav sa svojom suprugom" jer muževi to nekad zaborave pa "Vrijeme je da nahraniš psa".... i tako redom.
Osim što je slavan najavljivač, Bruce Buffer je i odličan igrač pokera pa sudjeluje i na profesionalnim turnirima u Las Vegasu i drugdje.
- Ja sam strastveni igrač pokera već puno godina. Koliko god vam to zvučalo čudno, velike su sličnosti između borbi i pokera, dakako one psihološke. U oba slučaja moraš odlučiti ideš li ofenzivno ili defenzivno, ideš li na nokaut šakama ili sa svojim žetonima ili ćeš biti nokautiran.
Što je uzbudljivije u njegovu životu? Najavljivati borbe gladijatora koji su spremni jedan drugome otkinuti glavu ili sjediti za stolom i igrati za veliki ulog?
- Sjajan je osjećaj biti u centru kaveza i primati energiju 10 do 50 tisuća gledatelja, gledati u oči te velike ratnike. No, biti za stolom i osvojiti veliki novac i odnijeti ga kući i to, definitivno, ima veliku razinu uzbuđenja.
