Koja je uvećanica riječi junak? Junačina? Da, ali od danas u rječniku može stajati i ime Joška Gvardiola. Mlada snaga vatrenih u utakmici protiv Belgije oduševila je svakoga tko je barem jednom pogledao nogometnu utakmicu. Čarolija na terenu, bilo da je s loptom bilo da iznosi neumorno loptu i sa stoperske pozicije stvara novu priliku. Ipak, trenutak kada je ogromnom (u svakom smislu) Lukakuu u petercu u zadnjoj milisekundi očistio loptu s noge bez da je trepnuo prepričavat će se generacijama.
No, tko je mladić koji je rođen 2002., mlađi čak 17 godina od kapetana Modrića, a jedan od naših najboljih igrača?
Neke stvari zapisane su u zvijezdama, a jedna od njih bila je da će Joško Gvardiol (20) postati zlatni dečko hrvatskog nogometa. Skromni i uvijek nasmijani dječak od ranih dana pokazivao je golem potencijal, a ono što je još bitnije – imao je veliku želju postati uspješan u onome što voli, a to je nogomet. Dečko sa zagrebačkih Srednjaka, tvrde nam oni koji ga poznaju, sve je u životu posvetio tome da jednoga dana zaigra pod svjetlima velikih pozornica.
Sin ribara Tihomira iz Novigrada (zadarskog, nap. a.) imao je tri velike želje: zaigrati za Dinamo, kasnije za reprezentaciju, a onda i negdje u Engleskoj. Dvije je ostvario, a treća je također vrlo izgledna jer za njega su ozbiljno zagrizli otočki velikani Chelsea i Manchester City. Iz dana u dan možemo čitati o tome kako se pred njega bacaju milijuni eura, ali njega kao da to ne dira, i dalje je čvrsto na zemlji, čeka i trenira. Oduvijek je ovaj mladić oduševljavao svojom skromnošću, svima se u sjećanje urezalo kako je nakon prvijenca za seniorsku momčad Dinama sjeo u tramvaj i odvezao se kući.
– Nije čudno što je Joško išao tramvajem nakon utakmice, nije mu to prvi put. Išao je svaki put kad ga nitko od nas nije mogao voziti. Suprug i ja radimo, tako da ga nismo mogli uvijek voziti. Joško je nakon utakmice i pogotka bio sretan, ali znate, on vam je vrlo skroman – rekla nam tom prigodom njegova majka Sanja.
A isto tako Joško bi katkada nakon treninga u Maksimiru znao sjesti na tramvaj broj 11 i produžiti do Trga pa otići na Dolac praviti društvo ocu u ribarnici.
– Da nisam nogometaš, vjerojatno bih krenuo očevim stopama – kazao nam je Joško u jednom od svojih prvih intervjua. No put ga je odveo u nogomet, što je dobro za sve nas jer u njemu smo dobili "dečka od 100 milijuna eura". Toliko bi, naime, mogao ponuditi Manchester City za ovog mladića koji je već postao naš najmlađi debitant na završnom turniru Europskog prvenstva, na kojemu je u utakmici s Englezima nastupio s 19 godina, četiri mjeseca i 21 danom. Kad bi se taj transfer realizirao, bila bi to još jedna igra sudbine jer tamo bi ga vodio Pep Guardiola, a Joška su prijatelji zvali baš Pep, zbog sličnosti u prezimenu sa slavnim Kataloncem. Ode li u City, i još za takav novac, i u Maksimiru bi trljali ruke jer su pametno u ugovor stavili klauzulu prema kojoj plavima pripada 20 posto od sljedećeg transfera, i to od razlike u odnosu na osnovnu cijenu koju je Leipzig platio Dinamu.
I sve to Joško je zaslužio, a njegovi prijatelji, suigrači i treneri uvjeravaju nas da se kod njega ništa promijeniti neće. Da će to i dalje biti onaj isti, skromni, nasmijani dječak koji misli samo o nogometu. I kojeg svi vole, još od malih nogu bio je popularan.
– Bio je vrlo dobar učenik, nije bilo s njim problema. On je temperamentan, bio je zaigran, ali je dobro dijete, voljeli su ga i u osnovnoj i srednjoj školi – kazala nam je jednom njegova majka pa otkrila što Joško najviše voli jesti:
– Joško voli sve, on nije izbirljivo dijete, vrlo je zahvalan i poštuje svaki tanjur koji se stavi pred njega.
Kad je imao 15 godina, Joška su primijetili skauti milanskog Intera i željeli ga dovesti. On, njegova obitelj i menadžer odlučili su tu ponudu odbiti i karijeru graditi, polako, skromno i bez preskakanja koraka. Isplatilo se to već odlaskom u Leipzig, a Joško je tada odlučio svojoj obitelji vratiti zbog svega što su mu pružili u životu, pa im je kupio kuću u Rakitju.
Iz Leipziga stižu poruke da ga nemaju namjeru pustiti uskoro, svjesni su i oni kakav dragulj stanuje kod njih. Tvrdio je to i njihov bivši trener Jesse Marsch, koji je krajem prošle godine rekao: "Nikad u životu nisam vidio igrača s takvim potencijalom kakav ima Gvardiol." No, bez obzira na namjere Leipziga, nakon ovakvih Joškovih predstava ponude će neprestano stizati, a nema sumnje da će mladi vatreni biti najbolji stoper gdje god da zaigra.
Što je i vožnja tramvajom sramota , koji ste vi novinari probisvjeti samo gledate novce.