Dan nakon šokantnoga odlaska Nikice Jelavića iz reprezentacije, izbornik Niko Kovač na sve načine pokušava umanjiti štetu premda se ona u ovom trenutku čini nepopravljivom. Nasip je, nažalost, popustio, a voda nadire sa svih strana. Kult je ozbiljno načet i u zraku visi samo jedno pitanje – tko je sljedeći nakon Jelavića?
Niko Kovač jučer je zauzeo pomirljivo stajalište prema odbjeglome reprezentativcu.
Dobar je momak, ali...
– Žao mi je što se to dogodilo jer Nikica je još mnogo mogao dati reprezentaciji – kaže Niko i dodaje:
– Nije to bila jednostavna situacija ni za koga. Ja nikome ne mogu obećati poziciju u momčadi, naročito ne igraču koji igra na istoj poziciji kao Mandžukić. To su stvari koje treba prihvatiti.
Je li najnoviji slučaj uzdrmao stožer, nagrizao ozračje u reprezentaciji?
– Ja na to gledam ovako: dobro poznajem Nikicu Jelavića, on je dobar momak, pravi profesionalac, dečko koji ulaže u sebe, usto voli svoju reprezentaciju, svoju domovinu, dečki ga vole, dobar je i sa stožerom. Ja sam prihvatio njegovu odluku, a vjerujem, kada bih ga ponovno trebao i pozvao, da bi se on odazvao – dodao je Niko.
Pretpostavlja se da bi u Jelavićevu slučaju izbornik u "mirovnu misiju" poslao važnoga člana stožera, profesora Igora Jukića, koji godinama radi s Nikicom i ima golemi utjecaj na njega. Premda, prema tajmingu koji je Jelavić izabrao za odlazak, usred reprezentativne akcije, nakon sjajne pobjede, gotovo u praskozorje, čini se da su niti s izbornikom zauvijek popucale...
U takvoj napetoj atmosferi, kada je kemija s igračima sve slabija, Niko priprema momčad za sraz s Azerbajdžanom i svojim nesuđenim izbornikom Bertijem Vogtsom. Njemački je stručnjak svojedobno, na vrhuncu svoje trenerske karijere, Niku Kovača vidio kao igrača – elfa.
– Kada smo brat Robert i ja bili igrači Bayer Leverkusena, moj tadašnji trener Christoph Daum zamolio me da pričekam s odlukom da igram za Hrvatsku, jer bi me Vogts želio vidjeti u njemačkom dresu. No, nikad s Vogtsom nisam o tome razgovarao i nije bilo potrebe jer ja sam odavno odlučio igrati za Hrvatsku – kaže Niko.
Kada ste se odlučili, u mlađim kategorijama?
– Ma, čim sam se rodio! Tu nije bilo nikakve druge opcije. I kada su Hrvatska i Njemačka igrale četvrtfinale EP-a u Engleskoj, ja sam svim srcem bio uz naše dečke. Sjećam se, tu sam utakmicu gledao u Berlinu – dodao je Niko, koji unatoč rođenju u Njemačkoj nikada nije uzeo njihovo državljanstvo.
Berti Vogts (67) nakon Njemačke vodio je još Kuvajt, Škotsku, Nigeriju i sada Azerbajdžan.
Niko traži veliki oprez
– Ma Vogts je gospodin, oduvijek sam cijenio njegov rad, pa i sada kada vodi Azerbajdžan. Ako znamo da su protiv Talijana pokleknuli u završnici utakmice, onda je jasno da je riječ o suparniku koji zahtijeva maksimalan oprez i najozbiljniji pristup. Tu ne smije biti pogreške – zaključio je Niko Kovač.
Uza sav respekt prema Azerbajdžancima, čini se da Niko u ovom trenutku ima veći problem, nažalost u vlastitim redovima. Samo neka pita Štimca kako se osjećao nakon Glasgowa prije godinu dana, kada je u utakmici protiv Škota očekivao da igrači podmetnu leđa za njega i spase ga. Podsjećamo, dva sata kasnije bio je bivši...
>>Odlazak iz momčadi trenerova je odgovornost!
>>'Žalim zbog odlaska Jelavića, ali on je sada prošlost i to nas neće poremetiti'
