Toni Filipi postao je kolekcionar srebrnih medalja s velikih svjetskih natjecanja. Nakon drugih mjesta na Svjetskom i Europskom juniorskom prvenstvu te na Olimpijskim igrama mladih u Nanjingu, 21-godišnji je hrvatski teškaš osvojio srebro i na premijernom Prvenstvu Europe za mlađe seniore (U-22).
Prekasno krenuo u finalu
– Nakon borbe, prije tijesne sudačke odluke od 2:3, imao sam osjećaj da sam izgubio finale jer sam kasno krenuo. Isto tako, zasluženo sam izgubio i u juniorskim finalima Svjetskog i Europskog prvenstva, no u finalu Olimpijskih igara mladih su me zakinuli. Tada sam po završetku borbe imao osjećaj da je moja, a i dosta mi je to ljudi reklo. Za preostala tri finala nemam prigovora – kazao nam je Toni koji očito zna biti realan nakon svojih borbi, što baš i nije odlika mnogih boksača.
Ovaj nadareni mladac ne žali previše za onim što nije osvojio, nego se više raduje onome što dolazi.
– Ne bih imao ništa protiv da i do kraja karijere osvajam srebra pa da budem doprvak Europe i svijeta te srebrni na Olimpijskim igrama. Moj su cilj Igre u Tokiju, sve ću podrediti tom cilju, a nakon toga odlazak u profesionalce.
Kazao nam je to Toni jučer iz kombija u kojem se vozio iz rumunjske Braile za Hrvatsku, zajedno sa svojim klupskim trenerom Tomom Kadićem. Naime, i on i četiri godine stariji mu brat Bepo prošle su jeseni napustili svoj matični klub Zlatna rukavica iz Zadra i postali članovi zagrebačkog Gladijatora.
– Nažalost, otišli smo za boljim uvjetima od onih koje smo imali u Zadru. U Zagrebu imamo bolje sparing partnere i uvjete u cjelini te su ljudi iz našeg dosadašnjeg kluba Zlatna rukavica svjesni da tamo više ne bismo mogli napredovati.
Toni je odrastao u Salima na Dugom otoku gdje je i pohađao osnovnu školu, dok je u srednju išao u Zadar gdje je izučio zanat za brodomehaničara.
– To je posao koji, po svemu sudeći, neću raditi u životu. Počeo sam boksati s 12 godina. Kako su se starija braća Šime i Bepo boksom počela baviti kad su krenula u srednju školu u Zadar, k meni je na otok dolazio trener preko tjedna, a ja sam preko vikenda odlazio na treninge u Zadar.
Tonijeva majka je domaćica, a otac je radio na naftnoj platformi, ali to više ne radi.
Bez Svjetske lige
– Sada se obitelj bavi proizvodnjom maslinova ulja, imamo malu uljaru i to vodi najstariji brat Šime. A Bepo i ja smo se preselili u Zagreb s ambicijom da jednog dana budemo uspješni boksački profesionalci.
A Bepo već drugu sezonu nastupa u Svjetskoj ligi za British Lionheartse, a domaćoj je sportskoj javnosti poznat kao srebrni s posljednjih Mediteranskih igara (2013.) i brončani s prvih Europskih igara (2015.).
– Ja se ove godine nisam prijavljivao za Svjetsku ligu.
Toni se ne bi prijavio ni za meč protiv starijeg brata s kojim dijeli istu težinsku kategoriju (91 kg).
– Nas dvojica dosta spariramo i jedan smo drugome velika podrška, no ne bismo se borili jedan protiv drugoga. Da nas ždrijeb na takvo što navede, dogovorili bismo se da jedan od nas dvojice, kojem u tom trenutku to više treba, meč dobije bez borbe.
Zar i njihova majka, kao mama Kličko, ne želi vidjeti da se sinovi međusobno bore?
– Vjerujem da bi i naša mama tako reagirala, dok bi tata to ipak nekako prežvakao.
BraWoooo kraaalju :)