Iako na papiru Hrvatska ima bolje plasirane tenisačice, u dvoboju doigravanja Kupa B. J. King u Rijeci pobjedu (3:1) odnijela je Njemačka. I to peti put u isto toliko mečeva istih suparnika, što našu frustraciju dodatno pojačava. Dok Njemice s nestrpljenjem iščekuju ždrijeb kvalifikacija za završni turnir sljedeće godine, naše igračice čeka povratak u bunar, u Prvu skupinu Euro-afričke zone u koju smo gurnuti zagrebačkim porazom od Srbije još u travnju 2008. godine.
Treba ostaviti srce na terenu
Nije, naravno, sramota izgubiti od jedne Njemačke, ali ostaje dojam da nismo iskoristili veliku priliku koja nam se pružila (dijelom i zbog promjene sustava natjecanja) da se napokon domognemo Svjetske skupine. Pa, zagrebimo malo ispod tog poraza u nadi da ćemo ispraviti neke evidentne pogreške kako nam se ne bi ponovile i u budućnosti.
Prvo pitanje koje se nameće samo od sebe jest kamo su nestale naše najbolje tenisačice: Petra Martić, 39. na WTA listi i Donna Vekić, 69. na svijetu (uzgred, najbolje Njemice Jule Niemeier i Eva Lys su na 61. i 123. mjestu). Ne znamo pouzdano jesu li ozlijeđene ili su samo u lošoj formi, ali kako bilo, to pomalo ide na dušu izbornice Ive Majoli. Pripreme za meč očito nisu bile dobre i tu ne mislimo samo na ovaj dio završnih priprema u Rijeci, nego i na sve ono što se radilo posljednjih mjeseci. Izbornica bi morala paziti i na te stvari, to joj je posao.
Ovako se dogodilo da je Donna Vekić prije samo mjesec dana bila finalistica San Diega (nadjačavši u četvrtfinalu i treću tenisačicu svijeta Arinu Sabaljenku), a sad nije mogla igrati. Petra Martić imala je nešto dulju stanku, ali i ona je valjda (dijelom i prema uputama izbornice) trebala kvalitetno trenirati i tako se što bolje pripremiti za ovaj meč koji je za nas bio iznimno važan. Toliko važan da se za njega u sportskom žargonu kaže da ga se mora igrati i s jednom nogom ili rukom, kako hoćete.
Bilo je puno lutanja
A mi koji dugo pratimo hrvatski sport znamo da, kad se igra za reprezentaciju, uspjeh izostaje ako svi nisu odlučni dati sve od sebe, ako nisu spremni ostaviti srce na terenu. Tako je to u svim sportovima. Kvaliteta je tu važna, ali nije dovoljna. Izbornica Majoli očito ima i problem kako motivirati igračice da se najprije odazovu pozivu u reprezentaciju, a da potom i daju sve od sebe. Bilo je u svemu tome svih ovih godina puno izborničinih lutanja, a epilog se zna: ona ni nakon 11 godina nije uspjela uvesti reprezentaciju u najkvalitetniji razred, onaj u koji su ovaj vikend ušle Slovenija, Austrija, Meksiko...
Svaka čast Ivinim igračkim postignućima, ali kao izbornica naprosto se nije iskazala. Predugo je na toj poziciji (od 2012.) a da nije ništa napravila. No očito ima dobro zaleđe, jer uvjereni smo da će u HTS-u i na ovaj Ivin posrtaj debelo zažmiriti... Kao i nad svojim propustom da igračicama za ovaj važan meč nisu mogli osigurati punu dvoranu. Sve će biti opravdavano pehom, ozljedama, tzv. objektivnim razlozima, uza spominjanje zločestih novinara. I dokle tako?
Kao što vidimo, bilo je u akciji Njemačka puno propusta i 16-godišnja Petra Marčinko nije sve to mogla sama nadoknaditi.
>> Roger Federer objavio kraj karijere
Prešla je svaku mherunu ovih 10 g. Pa mala Marčinko plače zbog izgubljenog meča ( iako je jedina donijela bod za HR ) a sve ostale oko nje uključujucini Majoli se smiju i boli ih neka stvar. Sve rastjerati.