Hrvatski košarkaši plasirali su se u osminu finala odgođenog Prvenstva Europe, koje se trebalo održati prošle godine, ali je zbog pandemije koronavirusa prebačeno na godinu poslije. Do tog postignuća izabranici Damira Mulaomerovića došli su nakon dva poraza i tri pobjede ostvarene u milanskoj skupini, jednoj od četiri na ovom natjecanju. U tijesnim utakmicama izgubili smo od domaćina Italije, ali i Grčke, jednog od favorita za naslov, predvođenog jednim od najboljih košarkaša današnjice Antetokunmpom.
Igrači i stožer izabrali Finsku
Kao 21. reprezentacija po Fibinu "rankingu", pobijedili smo one koje smo "morali" pobijediti, reprezentacije koje su osjetno niže rangirane od Hrvatske i one koje naša javnost ne smatra košarkaškim silama (Ukrajina 32., Velika Britanija 45. i Estonija 48.). Britance smo nadigrali, a protiv Estonaca i Ukrajinaca prilično smo se mučili, pa i provlačili, no na ovakvim se natjecanjima pobjedama ne gleda u zube, već se skupljaju da biste prošli dalje.
A mi smo prošli tako da smo izabrali Finsku, izbjegavši pobijediti Ukrajinu s osam koševa i biti drugi, što bi značilo da idemo na Poljsku, onaj isti sastav koji smo nedavno jedva pobijedili u pretkvalifikacijama za sljedeći Eurobasket. A to je nešto što bi dovelo u nelagodnu situaciju poljskog izbornika, Brođanina Igora Miličića, kojem i igrački, a ne samo emotivno, više odgovara da ide na Ukrajinu nego na reprezentaciju zemlje u kojoj je rođen i igrački stasao.
No, nisu naši izabrali Finsku jer vjeruju da će tu reprezentaciju lakše pobijediti nego Poljsku, već zbog onoga što se sluti iza brda, a to je, ako prođemo osminu finala, dvoboj s redizajniranom Španjolskom i, do sada, neuvjerljivom Litvom. A to je svakako bolji izbor suparnika no što bi bila Slovenija s čarobnjakom Dončićem.
No, zna se dogoditi u životu da se onaj koji već sada gleda preko brda, zabije u to isto brdo i razbije se. Doduše, birati svoj put legitimna je stvar, tim više što tu nije bila riječ o namjernom gubljenju utakmice koje bi oštetilo nekog od konkurenata, već o pobjedi. A u pobjedi pobjednik, ako dospije u takvu situaciju, ima pravo birati s koliko koga želi pobijediti. Uostalom, ovo je posljednji juriš za našega 33-godišnjega kapetana i najboljeg igrača Bojana Bogdanovića Babe i četiri godine starijega kreativca Krunu Simona pa vrijedi pokušati i s ponešto kalkulacija.
Dakako, na umu treba imati da nas je prije samo dva mjeseca ta Finska pobijedila usred Hrvatske i to tricom NBA-jevca Markkanena četiri sekunde prije kraja i da će "Suomi" u ovaj eliminacijski dvoboj ući s puno samopouzdanja. Doduše, uvjerenija u svoju prevagu bit će i Hrvatska, koja će u odnosu na tu traumatičnu utakmicu imati pet igrača više. Oporavljenike Šarića, Simona i Ramljaka, svježe draftiranog Matkovića (koji je tada igrao NBA Ljetnu ligu) i Mavru (koji se u to vrijeme ženio). A to je, priznat ćete, obećavajuća petorka.
Ono što bi se preseljenjem iz Milana u Berlin trebalo promijeniti kod naše reprezentacije jest pomoć s tribina, koje u Lombardiji nije bilo. Preko vikenda se još i mogla vidjeti koja stotina "kockastih" navijača, a nakon toga hrvatski su se pristaše mogli prebrojiti na prste. Za razliku od Estonaca, kojih je bilo oko dvije tisuće. A to nam govori da Hrvati, ovog časa, nisu spremni uzeti godišnji odmor radi svoje košarkaške reprezentacije kao što to čine Estonci, Grci pa i Ukrajinci.
E to bi se u glavnom njemačkom gradu trebalo promijeniti, ali ne uz pomoć navijača pristiglih iz domovine, nego zahvaljujući hrvatskoj dijaspori. A u Berlinu i okolici zacijelo ima dovoljno Hrvata koji bi mogli stvoriti osjećaj igranja kod kuće, na što, primjerice, računa i turski izbornik Ergin Ataman. Doduše, ne treba zaboraviti da će na tu utakmicu (nedjelja u 14.45) pohrliti i brojni Finci, koji su se već iskazali kao vjerni navijači koji putuju sa svojom reprezentacijom.
Dva ispadanja u osmini finala
Valja nam podsjetiti da smo na prethodna dva Eurobasketa (2015. i 2017.) ispali upravo u osmini finala. I to u dvobojima u kojima smo smatrani favoritima. Prije sedam godina izbacila nas je Češka (59:80), a dvije godine poslije Rusija (78:101), od tadašnjeg izbornika Petrovića priželjkivan konkurent. I u oba slučaja doživjeli smo debakl. Ostaje nadati se da se aktualnom izborniku Mulaomeroviću neće dogoditi isto što i znatno iskusnijim Perasoviću (2015.) i Petroviću (2017.), no za takvo što nema nikakvog jamstva. Sve je u glavama igrača i njihovoj spremnosti da se ovaj put odupru pritisku eliminacijske utakmice. Najviše o njima – ali važnu ulogu mora odigrati i stožer – ovisi koliko će ovaj "posljednji juriš" Bogdanovićeve Hrvatske izgledati uvjerljivo.
>> VIDEO: Senzacija na Maksimiru: Dinamo srušio Chelsea na otvaranju Lige prvaka!
Hrvatska kalkulirala i na EP izabrala Finsku, Bogdanović kalkulirao i umjesto rodne grude i rodne BiH odabrao postati prodana duša i srambi balkanski sportski lik.