Pobjedom u finalu US Opena protiv Norvežanina Caspera Ruuda 6:4, 2:6, 7:6(1), 6:3, Španjolac Carlos Alcaraz postao je prvi tenisač svijeta na ATP ljestvici. I to ne bilo kakav, već najmlađi u povijesti, sa svega 19 godina i četiri mjeseca. Dosad je taj rekord držao Lleyton Hewitt, Australac je broj jedan postao s 20 godina i osam mjeseci.
– Sve se dogodilo tako brzo i to je nevjerojatno. O ovome sam sanjao odmalena, biti broj 1 na svijetu, biti prvak na Grand Slamu. Za to sam jako, jako naporno radio. Teško mi je sad govoriti, puno je emocija – kazao je Carlos, svjetska teniska senzacija.
Namučio ga Čilić
Dolazak do naslova na US Openu mladom Španjolcu nije bio nimalo lak. Na terenu je ukupno proveo 23 sata i 40 minuta te time srušio rekord sunarodnjaka Rafaela Nadala koji je do titule na Australian Openu 2022. proveo 22 sata i 35 minuta. Velike je borbe bilo s našim Čilićem u četverosatnoj drami u osmini finala, polufinale s Tiafoeom trajalo je četiri i pol sata, a dugo ćemo pamtiti i fenomenalan dvoboj sa Sinnerom koji je trajao više od 5 sati. Uoči ovog US Opena do prvog mjesta na ATP ljestvici mogla su petorica tenisača, a na kraju se na tron popeo baš najmlađi među njima, Carlos Alcaraz.
– Jesam li još klinac? Naravno. Ali želim postići još mnogo uspjeha. S timom sam krvavo radio da dođem do ovoga. Imam samo 19 godina i sve važne odluke donosili su moji roditelji i moj tim. Ovo je nešto stvarno posebno – rekao je skromni Španjolac.
Mladi Alcaraz srušio je do sada već brojne rekorde. Postao je i prvi tenisač koji je srušio Rafaela Nadala i Novaka Đokovića na istom zemljanom turniru, najmlađi je osvajač Mastersa u Miamiju, drugi najmlađi koji je osvojio US Open...
No krenimo ispočetka. Već s navršenih 15 godina Alcaraz je ušao među profesionalce igrajući Futures i Challengers turnire, a 2020. zaigrao je na svom prvom ATP turniru u Rio de Janeiru. Prvi veliki uspjeh ostvario je u Hrvatskoj, odnosno u Umagu. Nakon ispadanja s Wimbledona prošle godine, Alcaraz je stigao u Umag kao sedmi nositelj, redom je nanizao Pouillea, Martina, Krajinovića, Ramosa, da bi u finalu legendarnom Gasquetu prepustio tek četiri gema za svoju premijernu titulu na Touru. Alcaraz je tada postao najmlađi tenisač s ATP titulom od 2008. godine, kao i najmlađi osvajač Umaga.
Iako je u posljednjih godinu dana postao svjetska sportska zvijezda, vratio se u Umag i ovoga ljeta. Izgubio je u finalu, ali u Umagu je opet uživao. Direktor umaškog turnira Tomislav Poljak osigurao je zvijezdi sve što je poželio, Alcaraz je bio smješten u vili, imao je privatnu plažu i jacuzzi, svakog jutra dostavljao mu se doručak...
– Mjesto je sjajno, osjećam se kao kod kuće. Svi su ljubazni. Mogu mnogo toga raditi kad ne igram, a mogu se i odmarati ako to želim. Turnir je sjajan. Mečevi počinju u 16 sati, imaš cijelo jutro za odmor, ležanje na plaži ili za druženje sa svojom ekipom – rekao je Alcaraz koji umaški trofej drži na posebnom mjestu, u svojoj sobi.
Alcaraz ima još jednu poveznicu s Hrvatskom, veliki je obožavatelj Luke Modrića s kojim se fotografirao prošle godine prilikom Realove proslave naslova.
Osim što je veliki obožavatelj nogometa, uživa u golfu, ali i u šahu.
– Šah igram prije mečeva, pomaže mi jer ako si fokusiran, mozak ti radi. Zbog šaha sam mentalno brži, pomaže mi da promatram igru i previđam poteze protivnika, strategiju. U šahu, kao i tenisu, pogubiš li se na trenutak, partija se komplicira. U tom aspektu, to su dvije srodne discipline – otkrio je Marci svoju rutinu uoči mečeva.
Uspoređuju ga s Rogerom
Nešto prije te prve titule u Umagu započeo je suradnju s nekadašnjim prvim reketom svijeta Juanom Carlosom Ferrerom što se pokazalo kao pun pogodak. Legendarni Španjolac i osvajač Roland Garrosa 2003. ga, zanimljivo, ne uspoređuje s 'kraljem zemlje' Nadalom, već s Federerom.
– Carlos igra agresivno i sposoban je izvesti razne stvari na terenu, a Roger je najbolji u tim situacijama. Baš poput Rogera, Carlos može različito igrati na bilo kojoj podlozi – smatra Ferrero.
>> Hrvatska u infarktnom finalu svladala Mađarsku i postala prvak Europe!
Stranac samo treba reći da obožava Hrvatsku i može dobiti privatnu plažu i vilu. Mnogi Hrvati još više ljube i obožavaju Hrvatsku, da li oni mogu dobiti koji centimetar privatne plaže, o Hrvatskim braniteljima da ne ističem. Ali Hrvati niti ne traže nikakav komadić privatne plaže, već žele da stranci ne postanu polako vlasnici i plaža i vila na Hrvatskoj obali. A onda će Hrvati moći samo s Velebita ili drugih brda i planina gledati plavetnilo Hrvatskoga mora.