Povijest hrvatske nogometne reprezentacije uvelike je ispisao i jedan veliki nogometaš kojeg i danas cijene generacije, svi koji se rado sjećaju hrvatskih uspjeha iz devedesetih i nultih godina. Milan Rapaić, danas 50-godišnjak s impozantnom nogometnom karijerom među vatrenima je trajao čak 13 godina.
Debitirao je za Hrvatsku još u travnju 1994. godine u Slovačkoj, a svoj zadnji nastup odigrao je u ožujku 2007. godine protiv Makedonije, u kvalifikacijama za Euro 2008. Dakle, igrao je pod Ćirom Blaževićem, Mirkom Jozićem, Ottom Barićem i Slavenom Bilićem. Zanimljivo, kad je izbornik bio Zlatko Kranjčar, Rapaić nije dobvao pozive u reprezentaciju. Dakle, Rapaića bez problema možemo nazvati spojnom točkom dviju generacija - one predvođene Šukerom, Bobanom, Bilićem i ostalima s Modrićevom, Srninom, Kranjčarovom...
Rapaić je posebno važan i zbog činjenice da je zabijao na Euru 2004. godine. Bila je to utakmica 2. kola koja se igrala u portugalskoj Leiriji, a Rapaić je zabio iz kaznenog udarca u 48. minuti za izjednačenje na 1:1. Utakmica je završila s 2:2, a Hrvatska nakon dva remija i poraza od Engleza nije uspjela proći grupnu fazu. Bio je to peti i - ispostavit će se - posljednji gol za Rapaića u dresu reprezentacije za koju je nastupao u 49 navrata.
Miki Rapaić je bio igrač posebnog kova, veznjak i napadač kojega su obožavali navijači klubova za koje je igrao. Ispred njegove kuće u Instambulu kad je igrao za Fenerhbače znali su kampirati navijači toga kluba koji su ga držali za idola. Osim za Fenerbahče, igrao je za talijanske klubove - Perugiju i Anconu te za belgijski Standard iz Liegea, a karijeru je 2008. godine završio u Trogiru.
Za Hajduk je od 1991. do 1996. odigrao 204. utakmice i postigao 43 gola, a njegov debi protiv Dinama u Splitu pamte po najbržem golu koji je postigao. Nekoliko sekundi nakon ulaska u igru Miki je primio loptu na lijevoj strani terena gostiju, napravio pravi slalom i zabio rijetko viđen gol. Iz Splita odlazi u Perugiu, ali nakon propadanja tog kluba Miki potpisuje za turski Fenerhbahče.
Iz Fenera preko Hajduka i Ancone, 2004. dolazi u Standard iz Liega koji za vrijeme njegova igranja borio s Andrlechtom za naslov prvaka te zemlje. Imao je spor s klubom zbog potraživanja novca, ali je taj problem riješen na obostrano zadovoljstvo i Miki je ponovno zaigrao za Standard i bio najbolji igrač toga kluba. Kad se vratio iz Belgije, karijeru je namjeravao završiti u Hajduku, ali pregovori su propali pa je karijeru završio u tadašnjem drugoligašu Trogiru.
Đe ga dođe taj Instambul?