Njemački trener Ralf Rangnick pretprošli je tjedan za Kicker izjavio da je njemačka nogometna liga postala najdosadnija na svijetu jer da se pobjednik zna unaprijed. Bayern je, naime, Bundesligu osvajao posljednjih osam sezona, a po svemu sudeći tako će biti i ove. No, Ragnick vjerojatno ne zna da ima i jedna dosadnija zemlja u Europi kada je o dominaciji jednog kluba riječ. U posljednjih 15 sezona HNL-a Dinamo je naslov osvajao čak 14 puta, samo u sezoni 2016./17. dogodio se “incident” s Rijekom. Moralo se tada poklopiti puno stvari, Rijeka je imala odličnu momčad, karakternu, požrtvovnu, ali i iskusnu, a s klupe ih je vodio sjajni trener Matjaž Kek koji je tu momčad prije toga sam posložio, naravno uz financijsku podršku ambicioznog vlasnika kluba Damira Miškovića. Nekako slična priča sada se odvija u Gradskom vrtu.
Baš kao i svojedobno Rijeku, strani su vlasnici (Mađari) prije nekoliko godina spasili Osijek od bankrota, iz godine u godine dizali ljestvicu te ove godine konačno odlučili – želimo naslov prvaka! No želje su jedno, a borba za naslov ipak nešto drugo. I ovakav Dinamo, izranjavan brojnim odlascima stožernih igrača te lošom atmosferom oko kluba, i dalje je najveći favorit za naslov prvaka. No nedavni remi protiv Slaven Belupa u Maksimiru (3:3) pokazao je da je Dinamo opet ranjiv, kao i te spomenute sezone 2016./17.
Dominacija plavih u posljednjih 15 godina ubila je draž natjecanja, napeto je bilo jedino pogađati hoće li Dinamo sezonu ispred prvog pratioca završiti s 20, 25 ili 30 bodova prednosti. No, sudeći prema prvih sedam kola ove sezone, takvu jednosmjernu utrku nećemo opet gledati. Osijek je postao ozbiljan klub koji je i za koronakrize uložio ozbiljan novac za pojačanja.
No može li se takav Osijek već ove sezone upustiti u ravnopravnu borbu za naslov u HNL-u? Vjerujemo da može, a najveći adut im je baš Nenad Bjelica, koji je odmah po dolasku najavio da s Osijekom ima najveće ambicije, odnosno osvajanje naslova. U odnosu na Dinamo, Osijekova prednost sigurno će biti i navijači. Pokazale su to i prve utakmice nakon otvaranja stadiona. Dok su u Gradskom vrtu tribine skandirale svojim igračima i treneru, u Maksimiru su se skupila svega 354 navijača. Otužno za milijunski grad i klub oko kojeg je do jučer vladala euforija. No dolazak Zoran Mamića na klupu sve je promijenio, navijači Dinamo opet doživljavaju kao nečiji bankomat, a ne svetinju. No, uza sve te probleme, Dinamo je još uvijek favorit za naslov. Prije svega zbog boljeg, kvalitetnijeg igračkog kadra s tri hrvatska reprezentativca (Petkovićem, Oršićem i Livakovićem) te zbog nemjerljivo više iskustva u osvajanju trofeja.
Kada su momčadi izjednačene, presudna može biti i uloga sudaca. Osijek se prethodne sezone dosta bunio na sudački kriterij, no ove im sezone zasad ne mogu reći niti a. No nadamo se da ćemo u ovoj sezoni što manje pisati o sucima, neka pobijedi bolji, bio to Dinamo, Osijek, Hajduk, Rijeka... Samo da ne gledamo još jedno prvenstvo u kojem se prvak zna već prije dolaska lastavica.
Plavi kadar jači i uz rasprodaju
U odnosu na prošlosezonsku Bjeličinu momčad koja se prošetala HNL-om, iz Dinama su otišli Olmo (još u zimu), pa od ljeta Moro, Kądzior, Dilaver, Moubandje, Marin, Gojak... No, i bez takvih igrača klub iz Maksimira i dalje ima uvjerljivo najjači kadar u HNL-u. Gledajući samo pojedinačne igračke kvalitete, plavi bi i ove sezone morali relativno lagano do naslova. No, za naslov treba momčadska igra, a Dinamo je trenutačno nema. U Osijeku je pak ove sezone politika potpuno drukčija, jer nakon što su prodali Mirka Marića za pet milijuna eura u Monzu te Antonija Mancea pustili na posudbu u Puskás akademiju, čelnici Osijeka doveli su Nenada Bjelicu, dali mu menadžerske sposobnosti, solidan novac te je trener krenuo u akciju. Već prije klub je od Olympiakosa otkupio sjajnog desnog beka Igora Silvu, pa je na posudbu iz Alavesa stigao odlični napadač, Argentinac Ramón Mierez. A najveće pojačanje trebao bi biti lijevo slovensko krilo Damjan Bohar, koji je stigao iz Zagłębiea. Bjelica je još doveo i bivšeg veznjaka Hajduka i Maritima Josipa Vukovića. No, i uz toliko Osijekovih pojačanja Dinamo je što se pojedinačnog kadra još u prednosti.
Bjelica bolji trener od Mamića
Kada bi se gledao broj osvojenih trofeja, onda je Zoran Mamić s osam osvojenih titula bolji trener od Nenada Bjelice koji ih ima pet. No Bjeličina prednost je što je on ipak sjedio na klupama pet europskih klubova – Austrije Beč, Spezije, Lech Poznańa, Dinama i sad Osijeka. Mamić se pak u Europi okušao samo u Dinamu. Također, Bjelica je u svojoj prvoj sezoni na klupi Dinama uspio nešto što su plavi navijači čekali 49 godina – dočekao je proljeće u Europi. Već po tome uspješniji je trener od Zorana Mamića. Obojica u svojim klubovima imaju funkciju engleskog tipa menadžera, s potpunim ovlastima oko dovođenja pojačanja. Ono što će Bjelici biti plus ove sezone jest činjenica da će moći biti koncentriran samo na posao, za razliku od Zorana Mamića kojeg očekuje novi pravosudni proces u kojem mu prijeti odlazak u zatvor zbog navodnog nezakonitog izvlačenja novca iz Dinama. A kad trener jedan dan provede u sudnici, a onda drugi dođe na trening, to nije idealna kombinacija.
Dinamovci su puno iskusniji
U kategoriji iskustva osvajanja trofeja uvjerljiva prednost je na strani Dinama. Najbolje će to oslikati podatak da samo jedan igrač maksimirske momčadi, kapetan Arijan Ademi, ima više osvojenih klupskih trofeja (čak 14, svi s Dinamom ) nego svi igrači Osijeka – zajedno! A primjerice, Bjeličin kapetan Mile Škorić nikada u seniorskoj karijeri nije osjetio slast podizanja trofeja. To neiskustvo prošle je sezone Osječane vjerojatno koštalo osvajanja drugog mjesta u HNL-u jer u posljednja dva kola propustili su dvije meč-lopte. Prvo u predzadnjem kolu kada su izgubili u Varaždinu (0:1), a potom u posljednjem kolu i protiv Lokomotive (1:2). Bjelici će zato biti ključno u glave svojih igrača usaditi taj pobjednički mentalitet koji dosad nisu imali. S druge strane, većini dinamovaca osvajanje trofeja je kao reći “dobar dan”, naučeni su imati jednu ruku na trofeju već i prije početka sezone.
Od euforije do “karmina”
Prije malo više od godinu dana maksimirske tribine pucale su po šavovima ne samo od derutnosti već i od euforije navijača na tribinama. U Maksimiru je nokautirana Atalanta (4:0), Bjelica, Petković, Livaković i ostali dinamovci bili su heroji, a gotovo svaka kava u Zagrebu počinjala je pričom o čudesnom Dinamu. Zagreb je nakon dugo godina opet disao s plavima kao jedan, bila je to euforija kakvu nismo gledali barem 15-ak godina u Maksimiru. No onda su braća Mamić opet odlučila uzeti glavnu riječ i sebe staviti u fokus. “Potjerali” su Bjelicu, okrenuli navijače protiv sebe, a posljedica svega jest da je atmosfera oko kluba sada opet kao na karminama. Pa ne čudi da su se na otvaranju tribina HNL-a poslije koronazabrane u Maksimiru protiv Slaven Belupa skupila svega 354 navijača! U Osijeku je pak situacija posve drukčija, kraj Drave se vratila nogometna euforija. Osijeku će taj navijački vjetar u leđa biti sigurno važna stvar u borbi za naslov.
Valjda neće odlučiti suci
Uzalud ti i momčad i trener, ako nemaš i suce, nogometna je poslovica koja se često i u povijesti HNL-a pokazala točnom. Ne nužno na svojoj strani, ali barem na neutralnoj, da ti ne odmažu. Dinamo s tim nema brige, maksimirski klub već godinama ima autoritet kod sudaca, a početak sezone pokazao je da ga počinje imati i Osijek. U utakmici protiv Gorice nekoliko spornih odluka otišlo je na stranu Osijeka, bilo je to “domaćinsko” suđenje, odnosno nešto što naši suci često prakticiraju, pogotovo kad je domaćin utjecajan klub. A prije četiri mjeseca, u polufinalu kupa, priča za Osijek bila je drukčija pa je trener Kulešević nakon poraza (2:3) od Rijeke na Rujevici galamio: “Protiv ove pošasti nismo mogli. Ovo je sramota. To se ne smije dogoditi u 2020. godini, da se to dogodilo u Jugoslaviji bez VAR-a i svega, još bih razumio, ali danas u Hrvatskoj, to je sramota.” Nekoliko mjeseci prije toga sudačku je organizaciju žestoko prozivao i tadašnji predsjednik Osijeka Meštrović. Početak sezone pokazao je da su te prozivke urodile plodom.
Poredak
| 1. | Dinamo | 6 | 5 | 1 | 0 | 18:6 | 16 |
| 2. | Gorica | 7 | 5 | 1 | 1 | 17:10 | 16 |
| 3. | Osijek | 7 | 4 | 1 | 2 | 10:7 | 13 |
| 4. | Hajduk | 6 | 3 | 1 | 2 | 10:7 | 10 |
| 5. | Rijeka | 5 | 3 | 0 | 2 | 6:6 | 9 |
| 6. | Varaždin | 7 | 2 | 1 | 4 | 5:11 | 7 |
| 7. | Istra | 7 | 1 | 2 | 4 | 4:8 | 5 |
| 8. | Lokomotiva | 6 | 1 | 2 | 3 | 5:12 | 5 |
| 9. | Slaven | 6 | 0 | 4 | 2 | 6:9 | 4 |
| 10. | Šibenik | 7 | 1 | 1 | 5 | 6:11 | 4 |
Haha,Osijek je jači za Bjelicu,i to je već dokazao u Maksimiru kada je izgubio od tog Dinama koji nema igru,nema navijače,nema dobrog trenera. Svaki trener se mjeri trofejima, a ne gdje je radio.Ja već odavno govorim da je Bjelici Dinamo bio i ostati će vrhunac karijere.Svugdje gdje je bio dobio je nogu,i to se uzima u obzir kada je stručnost u pitanju.