Najbolja hrvatska parastolnotenisačica Anđela Mužinić Vincetić osvojila je zlatnu medalju u kategoriji WS3 na Paraolimpijskim igrama u Parizu nakon što je u finalnom susretu pobijedila Koreanku Jiyu Yoon sa 3-2 (11-7, 11-8, 10-12, 10-12, 13-11).Najveći je to uspjeh u karijeri 31-godišnje Splićanke koja je do sada osvojila dvije paraolimpijske medalje u ekipnom dijelu natjecanja zajedno s Helenom Dretar Karić - srebro u Rio de Janeiru (2016), te broncu u Tokiju (2020).
Druga je to hrvatska medalja na Paraolimpijskim igrama u Parizu. Prvu je osvojio Luka Baković koji je u bacanju kugle u kategoriji F46 bio treći.
Ujedno to je ukupno 28. medalja hrvatskih sportaša na ljetnim paraolimpijskim igrama, pri čemu šesto zlato, uz osam srebrnih i 14 brončanih medalja.
A tko je Anđela Mužinić Vincetić? Do prometne nesreće u Srinjinama, u kojoj je zadobila prijelom sedmog i osmog prsnog kralješka uz potpuno oduzimanje nogu, igrala je odbojku. Na oporavku u Varaždinskim Toplicama posjetila ju je Helena Dretar Karić i upoznala je s parastolnim tenisom.
– Imala sam prometnu nesreću s curama iz kluba i s trenerom, blizu vlastitog doma kraj Splita. Svojima sam javila da dolazim na ručak, ali na njega nisam stigla. Naš automobil odjednom se okrenuo na cesti, znam da je padala jaka kiša. Završili smo u provaliji pri čemu mi je pukla kralježnica i ozlijeđena leđna moždina, zbog čega su mi noge izgubile funkciju. Predsjedničkim avionom prebačena sam na operaciju u Zagreb gdje su se liječnici 15 dana borili za moj život – rekla je Anđela i dodala:.
– Moje prve riječi nakon nesreće bile su da trener nije prebrzo vozio.
Nakon oporavka u zagrebačkoj bolnici otišla je na rehabilitaciju u Varaždinske toplice.
– Nisam se bojala jer u tim trenucima nisam znala što me čeka. Za vrijeme rehabilitacije u toplicama, koja je trajala četiri mjeseca, sjedeći sam igrala odbojku nadajući se i želeći da taj sport, moja prva ljubav, ostane i zadnja – govori.
Najveća podrška tijekom oporavka bili su joj roditelji.
– Moja majka Marija sa mnom je provela svaki dan rehabilitacije, od bolnice u Zagrebu do Varaždinskih toplica. Moj otac Željko svakog je vikenda putovao iz Splita u Varaždin da bi bio s nas dvije, barem vikendom dok nije radio. Podrška su mi bili i sestra, brat, njihove obitelji, cijela rodbina, moji prijatelji, prijatelji roditelja, nastavnici iz moje tadašnje osnovne škole. Ne može se ni opisati ni izračunati ta ljubav i podrška koju sam dobila, ljubav nije matematika – kazuje Mužinić Vincetić.
Anđela je 2021. nakon višegodišnje veze rekla "da" Kristijanu Vincetiću. Nakon toga je svojem prezimenu pridodala muževo, a taj je dan opisala kao ostvarenje svojih snova.
Sadržaj donosimo u suradnji s Hrvatskim olimpijskim odborom
I pobjednik, i svetica, takav sam dojam imao dok sam citao tekst… cestitke i naklon do poda za pobjedu i snagu koju emitiras!!!