Nenad Bjelica dugo je bio omiljeni sin Osijeka. Navijači su mu pjevali pod prozorom, za vrijeme utakmica skandirali su “Jedan je Bjelica Nenad” još godinama nakon što je odigrao posljednju utakmicu za bijelo-plave, ali i njemu su obrisali lice s murala posvećenog osječkim nogometnim legendama još iste večeri nakon što je obznanio da preuzima Dinamo.
Davor Rupnik i Nenad Bjelica generacija su 1971., rođeni u razmaku od devet dana. Zajedno su odrasli iako su živjeli u različitim dijelovima Osijeka (Rupnik je iz Donjega grada, a Bjelica sa Sjenjaka), zajedno su prošli kroz omladinske kategorije Osijeka i zajedno su ušli u prvu momčad.
– Družimo se još od osme godine. Bjelko, Igor Cvitanović, Ronald Grnja, ja... Stalno smo bili zajedno – prisjeća se Rupnik.
Čuju se svaki tjedan
Bili su dio generacije “nepobjedivih” koja po legendi od 1986. do 1990. nije znala za poraz.
– U omladinskoj konkurenciji nismo izgubili ni jednu utakmicu osim kasnije dva finala, a nas devet je kasnije potpisalo profesionalne ugovore – prisjeća se Rupnik koji Bjelicu i danas pamti po jednom detalju prije 30-ak godina.
– Prvi put sam uživo vidio tzv. panenku u Skoplju na utakmici s Vardarom. Bjelko je pucao, ali je pogodio prečku.
Društvene mreže olakšale su potragu za svjedočanstvima iz tog vremena. Dugo zaboravljene fotografije iz privatnih arhiva postale su dostupne javnosti, a na jednoj od njih, vjerojatno u konkurenciji pionira, Bjelica kao kapetan predvodi svoje vršnjake.
– I danas se čujemo svaki tjedan. Nedavno sam mu rekao da se kandidira za predsjednika i bez problema bi osvojio izbore. Zaslužuje sve hvalospjeve koji se o njemu pišu.
Alen Petrović, sportski direktor Osijeka, uvijek u rukavu ima spreman vic, šalu ili anegdotu. Nije ni sada razočarao.
– Nenad Bjelica je s mojom suprugom išao i u osnovnu i u srednju školu... – počeo je Petrović pa nakon kraće dramatične stanke uz smijeh nastavio:
– Nije me na vrijeme upozorio, ha-ha...
Osijekova nogometna škola 80-ih prošlog stoljeća proživljavala je renesansu u “proizvodnji”
Stvorila je čudesnu generaciju koja, nažalost, nikada u punom sastavu nije igrala seniorske minute. Davor Šuker je 1968. godište, igrači rođeni 1969. predvođeni Alenom Petrovićem, Ivicom Kuleševićem (danas trenerom Osijeka) i Miroslavom Bičanićem (danas poznatim nogometnim menadžerom) pojačani za godinu dana mlađeg Igora Cvitanovića (kasnije strijelca čak 304 gola u dresu Dinama) osvojila je 1988. juniorski Kup Jugoslavije. Tih je godina Osijek, inače, čak pet puta zaredom osvajao juniorski Kup Hrvatske!
– Te sezone kada smo osvojili Kup Jugoslavije pobijedili smo Dinamo 3:0, Hajduk 6:0, a njihovi su treneri nakon utakmica govorili kako su još i dobro prošli. Toliko smo bili dobri – prisjeća se Petrović dana u mlađim kategorijama bijelo-plavih.
Cvitanovićevo godište je i Robert Špehar koji je u godinama koje su slijedile postao najbolji strijelac Osijeka u Prvoj HNL. Generacija Nenada Bjelice i Davora Rupnika rođena je, pak, 1971., a godinu dana mlađi od njih je Goran Vlaović. As do asa. Nažalost, ta potencijalno “atomska momčad” nije stigla oduševljavati navijače Osijeka.
– Naježim se kada i pomislim što bi bilo da smo dulje ostali zajedno. Rat i stjecaj okolnosti spriječili su da ta generacija ostavi trag – veli Petrović.
Dvije godine stariji od Bjelice, dočekao ga je u svlačionici prve momčadi u “ratnoj sezoni” 1992. kada je Osijek kao domaćin igrao u Đakovu, Donjem Miholjcu i Kutjevu.
– Ta godina u kojoj smo igrali zajedno bila je ratna godina. Bjelica je s nestrpljenjem dočekan u prvoj momčadi jer je već u mlađim kategorijama pokazivao izvanserijski talent. Odigrali smo zajedno tu jednu sezonu prije nego što je Bjelica kao jedan od najboljih nogometaša lige prodan u španjolski Albacete – prisjeća se Petrović.
Taj je transfer od 750.000 tadašnjih DEM inače bio rekordna Osijekova prodaja, za četvrt milijuna tadašnjih njemačkih maraka veća nego što je klub iz Gradskog vrta tri godine uprihodio prodajom Davora Šukera u Dinamo.
U HNL-u igrao samo za Osijek
Kasalo, Šuker, Cvitanović, Vlaović, Petrović, Zekić, Pranjić, Ljubojević, Vida, Lešković, Perić... Sve su to igrači koji su ponikli u Gradskom vrtu, a koju su u Maksimiru ostavili veći ili manji trag. Bjelica, za razliku od njih, nikada nije nosio dres Dinama i jedini klub za koji je igrao u HNL-u je Osijek. Mjesto u Dinamovoj povijesti zaslužio je na drugi način.
Je li Nenad Bjelica bio bolji kao nogometaš ili kao trener, pitanje je na koje Petrović nema odgovora.
– Igrača kakav je on bio danas je sve manje. Njegove igračke kvalitete potvrđuju i nastupi za reprezentaciju. A kao trener, s Dinamom radi velike stvari za čestitke i respekt.
>>> Pogledajte što je o ždrijebu LP-a rekao Nenad Bjelica
Naježim se kad pomislim što bi bilo da nije bilo rata-------------i ja se najezim kad pomislim koliko ljudi bi ostalo zivih da nije bilo srbocetnicke agresije.