– Nije za Hajduk – procijenio je Katalinić nakon što je Ibričić bio na provjeri, te u pripremnoj utakmici zabio tri gola.
Sjeo je u automobil i - otišao u Kranjčevićevu. Legenda kaže da je tadašnji direktor Zagreba Robert Prosinečki stajao sa strane, a kada je jedna lopta došla do Ibričića, zaljubio se na prvi pogled.
– To mogu samo ja, taj mali mora ostati, pravi je – rekao je Prosinečki kad je vidio kako Ibričić prima loptu.
– Ne stavljajte ga u igru da nam ga netko ne ukrade – savjetovao je Prosinečki.
Dobro, ta nam priča više sliči na legendu, jer Ibričić već tada nije bio anonimac. Šest mjeseci prije bio je na provjeri u Monacu, na kraju ipak nije ostao.
– Sjećam se dolaska u Zagreb, da nije bilo Prosinečkog, možda i ne bih ostao – rekao je davno Ibričić.
Mjesec dana kasnije, debitirao je u HNL-u, i to baš u Poljudu. I to je bio nekakav znak.
A priča o Ibričiću počela je u Vrbovcu. Zbog rata u BiH, maleni Trupko, kako su ga zvali zbog jedne pjesme, s obitelji se odselio u Vrbovec, ondje je živio tri godine i potom se, s 11 godina, vratio u Sanski Most.
Proba u Kijevu
Kasnije se sve zna, zamalo je završio u kijevskom Dinamu, a Hajduk ga je, umjesto za neki sitan novac, platio milijun i pol eura.
A taj mali plavi osvajao je trofeje gdje god je stigao. U Zagrebu je osvojio "Purgersko srce", u Splitu je dobio "Hajdučko srce". Ostavlja srce na terenu i puk to prepoznaje.
Hajduk ga je prodavao, on je sto puta kazao da mu se nikamo ne žuri. U Splitu uživa, čeka prinovu u obitelji.
Nakon senzacionalne utakmice s Unireom i dva prekrasna pogotka, pola Europe poludjelo je za njim. Telefoni u Poljudu nisu prestajali zvoniti. Menadžeri i klubovi pitali su samo jedno: "Kolika je cijena?".
– Za nas Ibričić nema cijene. I nije na prodaju – rekao je predsjednik Svaguša.
Ibričića se cijenilo na pet milijuna eura, no sada je udvostručio cijenu. Bude li ga na zimu prodavao, Hajduk ga neće pustiti ispod deset milijuna eura. A njegovu reakciju znamo:
– Ne ide mi se iz Hajduka.
O Ibri i njegovim kvalitetama suvišno je govoriti. Najbolji je kad to najviše treba.
Stanko Poklepović:
Užitak je igrati s njim, stalno nas spašava i svi zajedno moramo mu se pokloniti.
Mario Maloča:
Neka samo tako nastavi, a u Europskoj ligi postići će najbolju cijenu.
Ma da, Maršiću, sereš k\'o grlica. Sada je odmah nakon jedne izvrsne partije pola Europe poludjelo za Ibrom, telefoni u Poljudu ne prestaju zvoniti, menadžeri se jednostavno otimaju za njega. Ako je tako, ako već imate te pouzdane informacije, zašto onda vaš vrli list nije napisao koji se to konkretno klubovi zanimaju za Ibru i koliku lovu je redom izodbijao Svaguša?