To je nemoguće, to je nestvarno!”, vikao je oduševljeni Ante Kostelić u veljači ove godine u talijanskom Bormiju. Ni on, koji najbolje poznaje mogućnosti svoje kćeri, nije mogao vjerovati da je Janica na takav način osvojila svjetsko zlato u kombinaciji – bila je prva i u slalomu i u spustu. To je, objašnjavao je popularni Gips, kao da atletičar trijumfira u utrci na 100 i 800 metara. Dva pristupa, dva načina skijanja, nepojmljivo.
Janica je pak samo rekla da je mrtva umorna. Kad se odmorila, posvetila se treninzima i ostvarila jednu od najvećih pobjeda – postala je prvakinja u spustu! U disciplini u kojoj pobjeđuju samo veliki timovi iz bogatih zemalja. Skijaški svijet okrenula je naglavačke. Potom je zbog viroze otkazala veleslalom, a onda, jedva stojeći na nogama, pobijedila i u slalomu!
Jedna je to od brojnih uzbudljivih epizoda istrgnutih iz prve knjige o slavnoj hrvatskoj skijašici “Janica – Kraljica svih pobjeda” koju je napisao i uredio novinar Tvrtko Puljić. Bogato opremljena i ilustrirana atraktivnim fotografijama, monografija će na svjetlo dana izići 23. prosinca u izdanju Večernjeg lista.
To je čudesna priča o sportskom fenomenu koja se čita u jednom dahu, portret djevojke koja će 5. siječnja 2006. navršiti 24 godine, a već je ušla u povijest kao najveća svjetska skijašica svih vremena. Ono što su Pele i Maradona za svjetski nogomet, a Michael Jordan za košarku, to je Janica Kostelić za skijanje, slikovito je usporedio autor. Nacionalnu junakinju on promatra izbliza, prateći je na natjecanjima kao reporter, i donosi o njoj čitko, uzbudljivo štivo.
Što to Janicu čini tako posebnom? Zašto joj je stalo da ušutka skeptike? Kako to da još pobjeđuje, a neki su liječnici predviđali da zbog ozljeda više nikad neće moći skijati? Je li istina, kako neki tvrde, da je na skijaške staze tjera ambiciozni otac iako je već 12 puta morala pod nož (deset puta operirala je koljena, uklonjena joj je štitnjača i izvađeno slijepo crijevo)? Na ta i druga pitanja odgovore pronalazimo u Janičinu karakteru koji se jasno ocrtava u priči o njezinu uspjehu, ali i u drami koja prati njezine neuspjehe. “Najbolja sam kad se naljutim”, objašnjava “manekenka toplica”, kako ju je u šali zbog silnih ozljeda nazvao otac.
Neposredna i vrlo otvorena, Janica ne skriva ni svoju tvrdoglavost. Nitko je nije mogao prisiliti da na Svjetskom prvenstva u St. Moritzu 2003. odustane od utrka premda joj je pukao menisk te je trpjela silne bolove. “Baš me briga što govore liječnici! Je li to njihovo ili moje koljeno?”, vrištala je pred novinarima. Dva zlata donijela je s toga natjecanja. To je ključ njezina uspjeha, zbog te snage i čvrstine drhte njezine konkurentice.
Janica Kostelić u svojoj je zemlji Snježna Kraljica, svijet joj se divi kao olimpijskoj pobjednici i svjetskoj prvakinji, no ona je ostala posve obična cura iz zagrebačke Medvedgradske ulice koja uživa u skijanju kao kad je bila djevojčica. Sve dok je tako, ona će nastupati i pobjeđivati. Albert Camus rekao bi: “Genij je nalik na sve, a nitko na njega”.
