Prišao joj je stariji kolega.
– Kako s tom dugom kosom mislite biti trenerica nogometašima?
A Petra Mandić-Jelaska, prva žena magistrica nogometa u Hrvatskoj, spremno je odgovorila:
– Svezat ću kosu u rep.
Kineziološki fakultet završila je s peticama, dobila rektorovu nagradu. Nogomet joj je cijeli život, igrala ga je od najmlađih dana, a s 25 godina je, nakon loma ruke, prestala. Igrala je za Dalmaciju iz Kaštela, potom za Dubrovnik, Slavonski Brod i Dinamo.
Igrala za reprezentaciju
I nekoliko utakmica za reprezentaciju.
– Čudni su ti kriteriji kako se igra za reprezentaciju. Nisu mi jasni, ne zbog mene, već i zbog boljih cura – kaže Petra, koja je igrala ofenzivnog veznog.
Prije nogometa bavila se tenisom, ali kada se pokazalo da je tenis skup sport, odustala je.
– Usto, i ozlijedila se, ali presudio je novac. Skup sport – kaže Petra.
Ali ostala je u tenisu. Zadužena je za kondicijske pripreme Ivane Lisjak, koja joj je ujedno i vjenčana kuma.
– Ivani je krenulo, osvojila je i neke turnire. Vjerujem da će brzo do stote pozicije na WTA ljestvici – smatra Petra.
A nogomet? Nema pro licenciju pa ne može na klupu naših prvoligaša. Ali sve ostalo može voditi.
– Imam Uefa A-licenciju, ali ne mogu ni nju iskoristiti. Želim biti trenerica, raditi kondicijski s nogometašima. Privatno radim s nekima, imena nisu važna jer oni imaju ugovore pa bi mogli imati problema. Lako mi je raditi s nogometašima, nikada se vičem, imam poseban pristup i trudim se da na treningu bude veselo, ali mora se ostvariti sve što zacrtamo – kaže Petra.
Otkako je magistrirala kontaktirala je s nekim klubovima.
– Nije mi problem shvatiti muškarce. Bila sam na razgovoru za jedan posao, znaju me već godinama, sve znaju, ali onda su mi rekli da me ne mogu primiti jer sam žena – kazala je Petra.
Želi biti trener Hajduka
Glas joj postao ozbiljan kada smo spomenuli odnos nogometa i žena.
– U nogometu prema ženama vlada diskriminacija. Da neki muškarac ima moje reference, već bi dobio posao. Pa nisu mi reference pale s neba, da ih ima neki muškarac, progurao bi se gdje god hoće. Kažu mi da sam super, ali sam žensko. To je glupost, kao da smo u kamenom dobu, takvi me odgovori vrijeđaju. Što trebam, proći ispod duge i promijeniti spol. No, neću odustati, nema šanse – odlučna je Petra.
Hajduk bi mogao imati trenericu ženu. Barem u mlađim kategorijama.
– To mi je san snova – kaže Petra.
Istodobno sa studijem Petra je gurala i sudačku karijeru.
– Idem dalje i sa sudačkom karijerom. Možda i do Prve lige, tjelesni ispit mogu položiti, u to sam uvjerena. Ako žene mogu suditi u Njemačkoj, mogu i u Hrvatskoj, zar ne. Do sada nisam imala problema, davala sam i crvene kartone, igrači su bez pogovora napuštali teren – pričala je Petra.
Trenerskog uzora Petra Mandić-Jelaska nije našla ni u jednom treneru koji ju je vodio u ženskom nogometu. A sviđa joj se stil izbornika Hrvatske Slavena Bilića.
– Bilić je super, zakon je. Jako je fleksibilan, čini mi se da radi u opuštenoj atmosferi. Složio je oko sebe odličnu ekipu, igrači ga poštuju. Ima drugačiji pristup – smatra Petra.
Na brdovitom Balkanu? Mozda za jedno 50 godina.... U svakom slucaju, sretno i cestitke na afirmativnom clanku.