Poruka nasrtljivim menadžerima koju je odaslao Hajdukov trener Marijan Pušnik izazvala je brojne reakcije oko Poljuda. Normalni ljudi pljeskom su pozdravili to što je Pušnik javno kazao da sportski direktor Branco i on primaju prijeteće telefonske pozive zbog dovođenja igrača.
Trener bez dlake na jeziku
– Ima nekih ljudi, koji na silu žele utjerati igrače u Hajduk. I ne biraju način – kažu nam u Hajduku.
Pušnik dan poslije nije želio ulaziti u ono što je izgovorio. Tek je prozborio: “Ja sam svoje rekao”...
Odlučio se na zanimljiv istup, rijetkost je da trener od javnosti zatraži zaštitu od ljudi koji ne prezaju kako bi zaradili na nečijim nogama. Šteta je što Pušnik nije išao do kraja, možda je odmah trebao kazati tko mu prijeti. Hajduk je klub koji se transparentno bori protiv nepravilnosti, ne zazire od javnih prozivanja, pa bi bilo logično i da je išao s imenima u delikatnoj trenerovoj izjavi. No Pušnikov istup stvarno treba shvatiti kao upozorenje, sljedeći korak bit će prijavljivanje policiji i javno otkrivanje imena onih koji prijete. Treba razumjeti i slovenskog trenera koji je već pokazao da neće imati dlake na jeziku i da će svakome u lice sasuti sve što misli. To su na svojoj koži osjetili neki igrači, a sam Pušnik priznao je da je imao sastanak s vodstvom kluba koji je trajao šest sati i da im je rekao istinu o stanju u momčadi.
– Treba nam pet-šest igrača – između ostalog kazao je Pušnik.
No vratimo se prijetnjama koje su po svoj prilici došle od posrednika, onih kvazimenadžera, koji igrače prodaju, odnosno nude preko druge ili treće ruke. To su najčešće ljudi koji trljaju ruke kada okrenu desetak tisuća eura na nekom igraču, a Hajduk je trenutačno idealna sredina za takve poslove. U Poljudu se kupuje jeftino, moraju trgovati sa svakakvim nazovimenadžerima u čijem su svijetu prijetnje normalna stvar. Naravno, tu su uvijek i ponude o “rikvercu”, igrač dobije viši ugovor, a obavezan je vratiti dio novca koji dijele menadžer i netko iz kluba koji je to omogućio. I u novijoj povijesti, kada je Hajduk proteklih sezona davao visoke plaće igračima, naslušali smo se tih priča o “povratu sredstava”, ali nikada nitko nije javno to nije želio potvrditi.
– U Hajduk više ne dolaze igrači po babi i stričevima, a neće ni po prijetnjama – poručio je Pušnik.
Nedopustivo u 21. stoljeću
Ne tako davno, prije nešto više od godinu dana mjesto trenera zbog prijetnji napustio je Goran Vučević. Nije to možda bilo zbog dolazaka ili odlazaka, već zbog slabih rezultata, ali nije normalno da trener mora otići zbog toga što ga netko želi prebiti.
– Vučević je otišao zbog prijetnji. Verbalne prijetnje ljudima u klubu u kojima se spominje i obitelj nedopustive su u 21. stoljeću. Čovjek radi odgovorno, a mora otići jer se boji će ga netko prebiti – govorio je lani bivši Hajdukov predsjednik Marin Brbić.
Sjećamo se i napada na Luku Bonačića prije 10 godina. Tada je dobio po glavi, maskirani napadači napali su ga bejzbolskim palicama, gotovo mu smrskali glavu. I tada se napad povezivao s nogometom, s prijetnjama Bonačiću, ali nikada ništa nije otkriveno. Kao ni ubojice nogometnog menadžera Dina Pokrovca...
Moj Pusnik jos ti ne znas gdje si dosao? Ovde ti nema policije nego jos uvijek "dejstvuje" milicija Ostoje Rankovica!