Europska košarka zapela je u procjepu rata između Fibe i Eurolige, a čini se i posve nemoćnom pred kolonijalnom dominacijom NBA lige pa smo o tim relacijama porazgovarali s našim uglednim trenerom Nevenom Spahijom (56).
A to je čovjek koji ima iskustvo rada na svim razinama europske košarke (u čak osam europskih zemalja), ali i u NBA ligi gdje je tri godine radio kao pomoćni trener u Atlanta Hawksima.
>> Pogledajte kakvim se poslom bavi košarkaš Hermes Analitice
Spahija je jedan od osnivača Udruge euroligaških trenera pa razgovor otvaramo tom temom.
– Košarkaška Europa rascijepljena je do besvijesti pa smo mi treneri došli na ideju da se udružimo. Puno su puta treneri žrtve mešetara, neisplaćivanja ugovora i dovođenja novih trenera na to isto radno mjesto. Osim toga, bitno je i da se čuje naš glas i da i mi kreiramo budućnost ovog sporta.
Može li ta udruga išta učiniti da se ne ponovi ovo što se dogodilo ove sezone da je u prvih nekoliko mjeseci smijenjeno čak sedam euroligaških trenera?
– Predsjednik udruge Željko Obradović dobro je rekao da mi ne možemo ulaziti u to hoće li vlasnik kluba promijeniti trenera, ali možemo da svaki trener ima potpisan ugovor koji će se poštovati, posebice prema treneru koji je otpušten. I ja sam ostao bez posla, no način na koji smo se razišli Makabi i ja ima najviše moguće standarde. No nisu svi primjeri takvi.
Spahijinu smjenu nije uspio spriječiti ni čovjek koji ga je doveo, sportski direktor Makabija i njegov bivši igrač Nikola Vujčić.
– Nije pomogla ni Nikolina argumentacija prema upravi, a on se zalagao da me se zadrži.
Je li Neven u tim trenucima požalio što je napustio, činilo se, siguran, ali manje plaćen posao pomoćnika u NBA ligi uz prijatelja Mikea Budenholzera kojem, usput budi rečeno, sada jako dobro ide na klupi Milwaukeeja?
– Da sam tako u životu razmišljao, onda se vjerojatno ne bih ni maknuo iz svog Šibenika. U Atlanti sam proveo tri najkvalitetnije godine svog života, no ja sam ipak cijelu svoju karijeru bio glavni trener. Uostalom, kada te pozove jedan od najvećih europskih klubova, a k tome i vaš bivši igrač, to se ne odbija.
Najbolji u NBA odlaze najmlađi
Biti trener bez posla, besposličar kako on kaže, nije ugodno.
– To je najgora moguća stvar pa čekam novu priliku. Bilo da se ukaže u NBA ligi ili negdje u Europi. Budem li mogao birati, to će ipak biti NBA. NBA je nedostižan i Euroliga se s njim ne može mjeriti.
Financijski je za njega prihvatljivija europska klupska košarka, a organizacijski NBA liga.
– Košarka je u Europi dobila nož u leđa od Fibe koja je nametnula suicidalne kvalifikacijske prozore, a mi smo jedna od zemalja koje je to pogodilo kao meteor. Zamislite vi, čak 108 NBA igrača iz 42 zemlje nije bilo dostupno svojim reprezentacijama u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo.
Što je onda rješenje za najjače klupsko natjecanje u Europi?
– Zatvorena Euroliga, recimo s 18 klubova koji ne bi igrali nacionalna prvenstva koja će, bojim se, gubiti na značaju. To je jedina prilika da Europa vrati košarku na velika vrata. NBA liga nama uzima sve najkvalitetnije igrače pa se europska košarka urušava. Od nacionalnih liga do Eurolige.
Što onda činiti s klubovima koji nisu euroligaši?
– Postoje natjecanja koja su ispod Eurolige, no ključno je da Fiba i Euroliga nađu zajednički jezik. Da bi se spasilo košarku.
Kakva onda sudbina čeka klubove s ovih prostora?
– Klubovi u Hrvatskoj su se urušili zbog financija. Naježim se kada čujem da se kod nas ne radi dobro. A u Hrvatskoj ima prilično dobrih trenera koji bi bili kompetitivni kada bi imali klubove koji bi im mogli sastaviti potentne momčadi. Pa sjetite se samo one sezone koju sam ja započeo, a Rimac završio i u kojoj je Cibona osvojila naslov prvaka ABA lige i time stekla pravo igranja Eurolige, ali je odustala zbog nedostatnih financija.
A kao takvi hrvatski klubovi nisu u stanju zadržati ni svoju talentiranu djecu, a kamoli dobroga seniora.
– Cibona i Jugoplastika bile su europski prvaci u vrijeme kada si mogao zadržati igrače do 30., a potom do 27. godine. Danas je posve drugačije. Uostalom, zašto bi neki dečko od 22 godine ostao u osiromašenom hrvatskom klubu ako mu netko nudi milijun dolara. Osim toga, tim mladićima se sve servira da ih se privuče i svima koji ih žele dovesti u svoj klub, pa i njihovim menadžerima, samo bomboni ispadaju iz usta. Kako god okreneš, svim tim momcima krajnji je cilj NBA liga i kada ih netko odande pozove, teško im je reći “neću”. Dok je košarkaška Europa ovakva kakva jest, u skoroj budućnosti taj trend će biti teško zaustaviti jer europsko tržište je unakaženo.
No ima vrsnih Europljana koji su se odrhvali zovu NBA lige poput Bodiroge, Vujčića i Tomića.
– Oni su imali kvalitetu da igraju NBA košarku, ali nitko ne može reći da li bi u NBA ligi i uspjeli.
I zbog tih preranih odlazaka pojavljivale su se ideje o stvaranju superkluba od Cedevite i Cibone.
– To je bila sjajna ideja, ali mi se čini da više nije izvediva. Ne vidim zašto bi Cedevita sada pristala na takvo što. Pa to je klub koji sada ima svoju povijest.
A kako bi bilo kada bi ovaj uspješni Nogometni klub Dinamo uzeo Cibonu pod svoje? Kao što FC Real ima svoju košarkašku sekciju.
– Da, ali sve gubitke košarkaškog kluba Real, koji ne ostvaruje dobit, pokriva onaj nogometni jer njihovo je tržište cijeli svijet. Dakako, za Cibonu bi to bila vrhunska stvar, ali ne znam bi li i za Dinamo.
>> Hrvatska klapa himnom otvorila NBA utakmicu u kultnoj njujorškoj dvorani, plesao se i linđo
Nije li odveć bolna istina to da Euroligu uopće ne zanima bogata tradicija klubova s ovih prostora pa i košarke u cjelini?
– To je liga koja želi biti profitabilna, a koji je hrvatski klub profitabilan? Cedevita je stabilna zbog ljubavi glavnog sponzora Emila Tedeschija prema košarci, no taj klub ne zarađuje novac.
Cedevita je zaradila odlaskom dvojice igrača u NBA, no i oni su otišli prilično mladi. Musa s 19, a Nurkić s 20 godina. Odlaze li europski igrači premladi u NBA?
– Ne zaboravite činjenicu da su najbolji igrači s prostora Europe došli najmlađi. Parker je došao s 19, a Nowitzki s 20, baš kao i Porzingis. I Antetokounmpo je došao s 19 i on je najbolji primjer kako se igrač razvija igranjem u NBA sustavu utakmica i treninga. NBA liga više ne čeka gotov proizvod, a posljednji kao takvi valjda su došli Kukoč i Rađa, već NBA danas traži potencijal i tamo ne mogu proći svi. Sada svi znaju koliko je Dončić dobar, a prije samog drafta barem 50 posto ljudi iz NBA lige dvojilo je li on spreman za NBA košarku, a jedan ga je klub čak i “trejdao”. Toliko o tome da se sve može znati unaprijed.
Za razliku od Žižića, Zubca i Bendera, koji su otišli s 19 godina, Šarić je odlučio dvije godine “stažirati” u euroligašu Efesu.
– Zubac i Žižić se razvijaju baš onako kako sam i očekivao, a za Bendera ne znam što se s njim događa. Glede Šarića, nisam siguran da je on sada išta bolji igrač zato što je dvije godine igrao Euroligu nego što bi bio da je išao u NBA odmah iz Cibone. Bogdanović je sada ono što smo svi od njega očekivali, pa i onda kada sam predsjedniku Fenerbahçea kazao da sam doveo najboljeg napadača u Europi. Bojan je sada na putu da potpiše višegodišnji ugovor vrijedan i do 15 milijuna USD i da postane najbolje plaćeni hrvatski sportaš u povijesti.
Od jednog od šest NBA Hrvata očekivao je puno više.
– Od Hezonje sam očekivao više jer on ima sve što treba imati jedan NBA potencijal. Atlet je, sjajnog šuta, može i dodati, igra u oba pravca pa ne znam u čemu je problem. Mislio sam da će se stvari promijeniti odlaskom iz Orlanda, no nažalost nisu.
Odlukom da traži klupski posao Neven se eliminirao iz kandidature za izbornika hrvatske reprezentacije.
– Ja želim nastaviti raditi u klupskoj košarci i to sam nedavno rekao i Rađi.
Jedno vrijeme među njima dvojicom, a bili su veliki prijatelji, nije bilo ni slike ni tona, a kada je studentima Ekonomskog fakulteta jučer kazao da su se pomirili, dobio je pljesak.
Acu ne bih mijenjao
– Nije pristojno odbiti ako te netko pozove na kavu. Šteta što do toga i prije nije došlo. No ja nisam promijenio svoj stav i Rađi sam ponovio veliku većinu stvari koje sam govorio u medijima, a rekao sam mu i pokoju stvar više. No ne smiju sada otići ni jedan ni drugi jer su za dvije godine naučili što nisu mogli za 20 godina promatranja tog sustava izvana. Nema smisla da sada dođe netko drugi i to isto prolazi.
Ako smo mi dobro shvatili, premda to neki košarkaški poklonici priželjkuju, po Spahiji predsjednik HKS-a Stojko Vranković i šef Stručnog savjeta Dino Rađa ne trebaju otići sa svojih pozicija.
– Ne treba njih mijenjati, nego se oni moraju mijenjati. Na čelnicima našeg Saveza sada je krucijalna odluka. Hoće li se bolje ekipirati, jer ima ljudi koji bi im mogli pomoći, ili će nastaviti sami.
Bude li Hrvatska tražila novog izbornika, nasljednika Anzuloviću, kakav tip trenera trebamo?
– Da sam ja bio na mjestu HKS-a, Acu nikad ne bih mijenjao jer on je prototip izbornika. Iskusan, talentiran i financijski situiran. Da vam sada ne analiziram tu i Repešine kvalitete, reći ću samo da ne možete nikome dati reprezentaciju da se na njoj uči.
Za sve vas Mirko Novosel je Bog.Ali tog čovjeka nitko ne sluša, svi su ko fol pametniji i mudriji....A svi vidimo da nije tako.