Na današnji dan prije 40 godina bilo je sunčano u Sofiji. Održavala se Balkanijada. Na startu utrke na 400 metara veliki favorit – Jelica Pavličić. Već je te godine osvojila naslov europske prvakinje u dvorani. Malo je tko očekivao da će Jela tog dana istrčati novi svjetski rekord. No 20-godišnja plavuša je uspjela. Bila je prva atletičarka na svijetu koja je 400 metara pretrčala za manje od 51 sekundu. A Jela je u Sofiji trčala 50,98 sekundi.
Počela kao košarkašica
– Prijašnji rekord bio je 51,02 sekunde. U Sofiji se, te 1974. godine, prvi put mjerilo elektronički pa moj rekord dugo nije bio priznat, sve do 1983. godine. Istina, trajao je samo 15 dana, ali dandanas jedina sam hrvatska atletičarka koja je srušila svjetski rekord – rekla je Jelica.
U osnovnoj školi prvo se bavila košarkom, a onda ju je profesor tjelesnog usmjerio u atletiku. Brzo ju je pod svoje uzeo Duje Oreščanin, poznati karlovački trener, ne samo atletski nego i nogometni.
– Prvo sam trčala 100 i 200, a onda 400 metara. Za Željezničar sam nastupala do 1972. godine, kada sam prešla u osječku Slavoniju. Istina, bilo je puno boljih ponuda iz beogradskih klubova, Partizana i Crvene zvezde, ali i zagrebačkog Dinama. Odlučila sam se za Slavoniju koja je u to vrijeme imala zaista jaku žensku ekipu – kaže Jelica.
Slavonija je tih godina bez problema osvojila naslov klupskog prvaka u bivšoj Jugoslaviji, a Jelica je za klub osvajala prva mjesta u utrkama na 100, 200 i 400 metara te u štafetama 4x100 i 4x400 metara.
U Sofiji je prije 40 godina istrčala tri rekorda Hrvatske koja su dugo bili aktualna. Danijela Grgić u Pekingu 2006. godine nakon 32 godine srušila je njezin rekord na 400 metara (50,78). Njih su dvije jedine atletičarke u Hrvatskoj koje su trčale ispod 51 sekunde. Nakon 35 godina Maja Golub nadmašila je njezin rekord na 100 metara. Još je važeći onaj na 200 metara (23,14).
– Žao mi je što u moje vrijeme nije bilo svjetskih prvenstava. S atletičarkama s ostalih kontinenata rijetko sam se susretala. U moje vrijeme nije bilo tako jakih atletskih mitinga kao danas. Žao mi je što nisam bila potpuno spremna za Olimpijske igre u Montrealu 1976. godine. Jedan dio kosilice se odlomio i završio mi u mišiću desne noge. Mjesec dana nisam imala pojma da se taj komadić metala nalazi u mišiću. Cijela ta sezona bila mi je loša – istaknula je Jelica.
Nije bilo svjetskih prvenstava
Početkom 1990. godine suprug i ona otvorili su u centru Karlovca kafić simbolična imena – "Svjetski rekord 50,98". Jelica je vodila kafić, no posao nije dobro išao pa su ga prije tri godine iznajmili. Danas obitelj Štefančić živi od najma kafića i od suprugove mirovine.
– Nadam se da ću ja dobiti sportsku mirovinu. Znam da je dobivaju samo sportaši koji su osvajali medalje na svjetskim prvenstvima i olimpijskim igrama. Ali u moje vrijeme nije bilo svjetskih prvenstava (prvo je održano 1983. godine, nap. a.). Pa zar svjetski rekord u kraljici sportova nije dovoljan za mirovinu, ili moji rezultati na europskim dvoranskim prvenstvima? Malo sam razočarana zbog toga – rekla je Jelica, danas 60-godišnja baka koja se rado igra sa svojim unukom.
>>Umjesto da je otišao u mirovinu, Ivančić stvorio novog svjetskog prvaka
Svi bi htjeli mirovine,a niko ne zeli raditi,zato i je tako kako je.