Španjolski nogometaš Rodri je osvojio 68. izdanje najprestižnije individualne nagrade u svijetu nogometa, Zlatne lopte. Organizator dodjele nagrade je, naravno, bio kultni France Football, ali u izboru nije sudjelovalo tek par osoba. Dapače, sudjelovao je po jedan novinar iz svake od 100 država čije su reprezentacije rangirane među tih 100 najboljih prema Fifinoj rang-ljestvici; od najjačih kao što su Argentina, Francuska i Brazil, preko Hrvatske i naših susjeda Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Crne Gore, Italije i Mađarske, pa sve do novinara iz nešto nogometno opskurnijih zemalja kao što su Ekvatorijalna Gvineja, Haiti, Luksemburg, Jordan ili Benin.
Na popisu nominiranih bilo je 30 igrača, a novinari iz žirija su na svojim glasačkim listićima imali pravo izabrati deset igrača te ih rangirati od prvog do desetog mjesta. Prvi sa svakog glasačkog listića dobio je 15 bodova, drugoplasirani 12 bodova, trećeplasirani 10 bodova, a dalje je alokacija bodova išla ovako: 8, 7, 5, 4, 3, 2, 1.
Kad uzmemo u obzir raznovrsnost tih novinara, zemalja iz kojih dolaze, a i samu njihovu brojnost te stručnost, teško je reći da ovakav sistem nije pošten i uviđajan. Naravno, svačija mišljenja se, posebice u viđenju nogometne izvedbe, razlikuju, ali dovesti 100 drukčijih mišljenja iz različitih nogometnih podneblja, i to još mišljenja ljudi koji nogomet religiozno prate, se čini kao izrazito pošten način vađenja prosjeka.
To nisu uspjeli shvatiti u Real Madridu, klubu koji bi trebao biti institucija s dostojanstvom, s profesionalizmom, klubu koji je najuspješniji u povijesti Lige prvaka i jedan od najuspješnijih svjetskih klubova općenito. Na dan dodjele nagrada u Madridu su saznali da njihov mezimac Vinicius Junior neće osvojiti Zlatnu loptu, te su se odlučili bojkotirati dolazak na dodjelu.
Kompletna delegacija madridskog kluba od 50 ljudi predvođena predsjednikom Florentinom Perezom, a među kojom su trebali biti brojni igrači, trener Carlo Ancelotti te dužnosnici, odbila je putovati u Pariz i prisustvovati ceremoniji jer, eto, njihov igrač neće osvojiti glavnu nagradu. Čak su iz kluba za španjolsku Marcu neslužbeno poručili da "Zlatna lopta više ne postoji i nema nikakvu vrijednost".
Taj potez je nalik na reakciju razmaženog petogodišnjeg djeteta kojem roditelj nije kupio najskuplju igraču pa se po dućanu prenemaže, vrišti i plače. Svatko ima pravo na različitost mišljenja. Postoje argumenti koji govore da je Rodri zaslužio Zlatnu loptu, postoje argumenti koji govore da je Vinicius zaslužio Zlatnu loptu, a argumenti isto tako postoje za barem još deset drugih igrača. No Real se odlučio na simplističko i plitko razmišljanje, s neprihvaćanjem različitosti mišljenja. Taj narativ da samo jedan može biti zaslužan dobitnik nagrade ne priliči jednom profesionalnom kolektivu.
Dakle, Real na ovoj dodjeli nagrada možda nije dobio svojeg igrača sa Zlatnom loptom, ali je zapravo dobio puno toga. Njihovi igrači, redom Vinicius Junior, Jude Bellingham i Daniel Carvajal su bili na drugom, trećem i četvrtom mjestu u izboru za tu nagradu. Uz to, Carlo Ancelotti je dobio nagradu za najboljeg trenera svijeta, a Kylian Mbappé je postao dobitnikom trofeja Gerda Müllera za najboljeg strijelca u sezoni s postignuta 52 pogotka. Ni jedan ni drugi nisu primili te nagrade zbog spomenutog bojkota i tako bez ikakve potrebe stvorili nelagodu u pariškoj svečanoj dvorani Theatre du Chatelet.
VEZANI ČLANCI:
Na kraju krajeva, Real je na dodjeli dobio nagradu za najbolji nogometni klub godine, i nikog nije bilo kako bi preuzeo tu nagradu. Pa što je sa svim onim beskrajnim izjavama da je kolektiv važniji od individualca, ne bi li im kao kolektivu ova nagrada za najbolji klub trebala biti važnija od individualne?
Da se razumijemo, Real Madrid ima pravo na svoje mišljenje, ima čak i pravo biti i nezadovoljan odlukom žirija od 100 članova koji imaju znanje, no na ovakav način bojkotirati i vrijeđati izbor koji je igračima njihovog kluba kroz povijest dao najviše Zlatnih lopti (12) je u najmanju ruku djetinjasto, da se ne izrazimo nekim grubljim izrazima. Ono što je još ružnije je činjenica da su pokazali ogromno nepoštovanje prema osvajaču Rodriju. Nisu bili prisutni kako bi mu čestitali, a još su i pokušali zasjeniti njegov trenutak.
Nismo znali da će se institucija kao što je Real Madrid ponijeti kao jedan prosječni bijesni lik u komentarima na društvenim mrežama koji nema dovoljno kapaciteta da bi podnio različitost mišljenja kao postojeću pojavu. Možda su u Realu mislili da su frajeri ovim potezom, ali ako malo mućnemo glavom i razmislimo, zapravo su sve samo ne frajeri.
Sve su učinili i radili kako bi se sprdali sa Ronaldom kad je otišao. Danas im se vraća na najgrublji mogući način. I neka. Zaslužili su.