“Srušilo se sve”, pjevaju Jinxsi, a tu pjesmu “Bye, bye, baby, bye” mogao bi Dinamo uvrstiti kao jednu od svojih pjesama, barem kad je riječ o posljednjim mjesecima. U ta četiri mjeseca plavi su se iz idile doveli u ozbiljne probleme, svašta se izdogađalo u Maksimiru, a ništa dobroga osim što su matematički osigurali naslov prvaka.
No to bi bili u svakom slučaju jer im je Nenad Bjelica u nasljeđe ostavio 18 bodova prednosti u odnosu na drugoplasiranoga. Sada se ta prednost spustila na 14 i dalje nedostižnih bodova i to je jedino što valja nakon što se nogomet vratio kad je istekla koronastanka.
Malo gledatelja na derbiju
Upravo taj virus nanio je veliku štetu Dinamu. Zbog njega su u Maksimiru odlučili naprasno rezati plaće igračima i stožeru i sve su ih izbacili iz takta. Naravno da su na kraju igrači pristali na manja primanja, ali Bjeličin stožer dobio je otkaz pa je bilo jasno da ni on ne može ostati. Dobro, tko zna što bi bilo da nije bilo korone, bi li plavi čelnici našli nekakav drugi razlog jer sve ovo činilo se samo kao izlika za razlaz. Ostali su plavi bez najboljeg trenera kojeg su imali i zalutali s mladim Igorom Jovićevićem. Sjajno je vodio mladu momčad u Europi, a u prvoj se momčadi nije snašao i brzo je ostao bez posla.
I onda je stigla nova greška u koracima, privremeno je na klupu sjeo Zoran Mamić, kod BBB omraženi lik, kao i brat mu Zdravko. Ni to im nije trebalo, mogli su postaviti za te tri utakmice bilo koga ako već nisu mogli odmah dovesti trenera koji bi trebao biti trajno rješenje (Matjaž Kek im je prvi izbor) pa bar ne bi izazvali negodovanja. I onda nije čudo da na veliki derbi dođe samo 1967 gledatelja. U redu, kapacitet je bio manji od 6000 zbog derutnog stadiona i epidemioloških mjera, ulaznice nisu bile u slobodnoj prodaji, već su na utakmicu mogli samo članovi i vlasnici godišnjih ulaznica, ali broj manji od 2000 je katastrofa.
Uza sve te godišnje ulaznice i članske iskaznice, bez obzira na to što je možda dosta ljudi otišlo na godišnje odmore, to je sramota. Pa na posljednjoj utakmici prije korone u Maksimiru je gostovala tada neatraktivna Istra pa je bilo 2500 gledatelja. Igor Jovićević previše je lutao sa sastavom, nije uspio složiti igru i Dinamo je izgledao jako loše u nastavku prvenstva. Pomislili smo da je to možda pomanjkanje autoriteta, ali sad smo u derbiju s Hajdukom vidjeli da ni Zoran Mamić nije uspio ništa promijeniti, da je Dinamo ponovno izgledao loše, neprepoznatljivo u odnosu na ono što smo gledali prije stanke u prvenstvu.
– Dinamo fizički nije na dobroj razini i morat ćemo to dobro analizirati – ustvrdio je nakon tog poraza (2:3) od Splićana privremeni trener Mamić.
Time je uperio prst krivnje u igrače ili bivšeg trenera. Teško da bi to moglo ići Bjelici jer kod njega je momčad fizički bila dobro pripremljena, nije imala s time problema. Ako je to išlo na Jovićevićev račun, onda nema puno smisla jer je Jovićević imao uz sebe provjereni stožer Zorana Mamića. Možda je išlo prema igračima za koje možda misli da u koronastanci individualno nisu dobro radili. Kako bilo, momčad je izvan forme, osim Livakovića koji je daleko najbolji pojedinac plavih tijekom cijelog nastavka prvenstva te pokojeg bljeska nekog pojedinca na pojedinoj utakmici, nitko nije u pravoj formi.
Možemo razumjeti da na takozvanim manjim utakmicama plavima ipak fali malo motiva jer su naslov prvaka osigurali i nemaju pravog podražaja, ali očekivali smo da će u derbiju to biti druga priča. Na žalost Dinama, nije bila, nastavila se ta bezukusna priča.
Mora se krenuti ispočetka
I sad kad bi se već trebalo pripremati za sljedeću sezonu, pogotovu za ono što plave čeka u kvalifikacijama za Ligu prvaka, Mamić i njegov mogući nasljednik moraju krenuti ispočetka, naći razloge ovakvog pada forme i početi sve graditi iznova. Ovo je samo dokaz da je Dinamo opako pogriješio sa svojim potezima, odjednom je sve dobro nestalo, i igre, i forme, valjda i fizičke i mentalne snage, nestalo je atmosfere oko kluba.
Sad se ponovno ne navija za Dinamo sa sjevera, nego se viče protiv braće Mamić. Sve im to nije trebalo, u trenucima kad su imali sve posloženo oni su se odlučili povući te svoje, pokazuje se, krive poteze i sad će svi morati puno raditi da bi se sve vratilo na “stare postavke”. Jer, ovo sad u Dinamu izgleda svakako, samo ne dobro.
je je... nema u dinamu stabilnosti kao u hajduku. iziritiran sam proizvođačima kaosa. i dalje ću pisat hajduk i dinamo dva su kluba bratska, s njima se ponosi cijela hrvatska