Je li početak za neke končanog pada (sve političke partije od 1990. do danas naučile su da ne vjerujem baš nikome) čovjeka koji je deset godina vodio Dinamo počeo nakon što je Andrea Da Silva počela tražiti svoja prava. Je li Andrea modrom faraonu na kraju za vrat dovela FBI i sve druge „pse tragače“ za nepravilnostima u poslovanju maksimirskog kluba. I otvorila najveći slučaj u povijesti hrvatskog nogometa? Pobunila se Eduardova družica protiv „kamata“ koje njezin suprug mora doživotno vraćati najpoznatijem balkanskom trgovcu igračima. A to je bio samo početak presedana u svijetu nogometa, barem kad je riječ o uređenim zemljama.
Dinamov gazda ustrojio je jedan ponajprije moralno upitan nogometni model, a poslije, čini se, i pravno upitan. Naime, otvorio je agenciju koja se bavi zastupanjem nogometaša, što je samo po sebi normalno, ali je postalo sporno u trenutku kada je sjeo u direktorsku fotelju maksimirskog kluba. Od tada je počela maksimirska strahovlada. Usporedno je, naravno, stvarao i sustav (čitaj: pod svoje okrilje stavio cijelu sudačku organizaciju) koji mu je osiguravao da kroz domaće natjecanje uvijek bude na rubu Lige prvaka ili Europske lige. To mu je, prije svega, jamčilo da će njegovi (i Dinamovi) najbolji igrači biti u izlogu. Takvim se načinom posvađao s cijelom nogometnom Hrvatskom, no to ga uopće nije spriječilo da stigne do svog cilja. I sve je klizilo kao podmazano, još uvijek je potpuni nadzor nad HNL-om i nogometom u sobi Dinamova savjetnika.
Istodobno je klupsku politiku potpuno spojio s vlastitim interesom. Svi najtalentiraniji igrači dobivali su ponude da potpišu ugovor s njegovim sinom koji je preuzeo vođenje tatine agencije. I mnogi su roditelji, vidjevši kako su dobro prolazili igrači poput Modrića, Lovrena i sličnih, pristajali na to, što je odmah njihovoj djeci omogućilo brzi uzlet i prosperitet. Naravno, bio im je zajamčen nastup u klubu, u mladim reprezentacijama, dobili su bogate stipendije te uglavnom poslije i unosne inozemne transfere. U tom reketu neki su profitirali, neki i gubili, no najstrašnije jest to što su ona djeca čiji su roditelji imali neku drugu menadžersku opciju bila šikanirana. Naime, prvi takav zvučniji slučaj bio je onaj Roberta Murića. Njegov otac je kao Matija Gubec s Bednje, gdje živi, digao glas protiv takvog načina. Završili su na sudu, a mladi Robert otišao je u Ajax. Danas je član prve Ajaxove momčadi.
Slično je napravio i Brodić. On se nalazi u belgijskom Bruggeu, nije tako napredovao kao Murić, ali pronaći će svoj put. Posljednji koji se suočio s tim problemom jest mladi Branimir Kalaica. Stručnjaci koji prate tog mladića govore da je potencijalno vrhunski stoper, nešto slično kao i Dejan Lovren. Kalaica je član ove „wunderkind-generacije“ koja zbog pogreške tajnika neće igrati protiv Barcelone u četvrtfinalu Lige prvaka mladih. No nije igrao ni u Bruxellesu, nije otišao ni na pripreme u Španjolsku jer nije poljubio ruku Kumu. Pokušali su slično i otac i sin Ćorić, ali je ta „pobuna“ na kraju ipak nekako ugušena i danas Ante Ćorić igra u modrom dresu.
Reket je, čini se, u modernoj hrvatskoj povijesti jedini način života i preživljavanja. I baš zbog toga su mi Murići posebno simpatični. Zato ustajte, vi zemaljsko roblje...
>> Eduardo: Konačni dogovor s Mamićem je blizu, ali ne vraćam se u Dinamo
>> Zdravko Mamić više nije izvršni predsjednik Dinama! 'Ovo sliči slučaju Sanader'
Opce je poznato da igrace koji odbiju potpisati novi ugovor treneri i sefovi klubova obozavaju. Dapace, u svakoj utakmici koja slijedi stavljaju ih 90 minuta jer znaju da oni koji ostaju u klubu ce moci igrati za 2,3 ili 6 mjeseci. bitno je uzivati u igrama odlazeceg igraca. Isto tako kad igraci znaju da je dosla za njih dobra ponuda, bez obzira na ugovor, oni nikad, ama bas nikad ne opstruiraju vlastitu ekipu (reketare klub). Luka Modric je davao 140% u totenhemu kad je stigla ponuda reala i samo igrom slucaja je u tom vremenu bio pod crijevnim virozama i laganim zatezanjima misica. Ili Dani Alves kad je dosla ponuda iz Barcelone dok je igrao u drugom klubu. Vjerojatno nije dolazio na treninge i utakmice jer mu nitko nije javio kad su. Za Mamica se moze reci milijun stvari ali ono za sto on optuzuje zdravka mamica je nesto sto je modus operandi u cijelom nogometnom svijetu> pritisak da klub ili igrac ostvari sto hoce... Ako netko ne zeli potpisati ugovor logicno je da ga se stavi na hladjenje. Pa nece valjda njega forsirati da igra, a covjek zeli otici?!?!