NK Rijeka nije bila ni Zvezdina, ni Partizanova filijala, kao što je izjavila predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, tvrdi nam dobro upućeni riječki sportski novinar Orlando Rivetti. Za sebe će reći kako je Rijekin kroničar od ulaska u tadašnju Prvu saveznu ligu 1974. godine te kako je ''dočekao i ispratio 42 Rijekina trenera, od Gojka Zeca do Igora Bišćana'', ali da nikada nije bilo ni tragova Zvezdinoga ili Partizanovoga utjecaja na zbivanja u klubu s Kantride.
– Predsjednica je pogriješila i veliki broj Rijekinih poklonika našao se uvrijeđen njezinom izjavom. Evo, Rijeka je svoj prvi Kup Jugoslavije osvojila 1978. godine, kada je predsjednica bila 10-godišnjakinja, a nositelji tog uspjeha bili su uglavnom igrači ponikli u Rijeci, odnosno domaći; Ravnić, Makin, Hrstić, Juričić, Radin, Ružić, Desnica... Od igrača sa strane tu su bili Kustudić, koji je bio došao iz Vojvodine, Milan Radović iz Radničkog iz Pirota te Radojko Avramović iz čačanskog Borca – kaže Rivetti.
Jedini nogometaš koji je iz Crvene zvezde došao u Rijeku kojega se Rivetti sjeća bio je Dušan Lukić, koji je s Marakane na Kantridu stigao 1979. i ostao do 1984. godine. Ima li još koja poveznica Crvene zvezde i Rijeke, pitamo Rivettija.
– Možda je predsjednica povezala ta dva kluba dolaskom u Rijeku dugogodišnjega Zvezdinoga direktora Slobodana Ćosića za savjetnika u Rijeku. Zvali smo ga ''bata Ćole'', a doveo ga je u Rijeku tadašnji generalni tajnik kluba Josip Bepo Španjol. No ''bata Ćole'' nije dovodio igrače Zvezde u Rijeku. Kad me već pitate, najpoznatiji zvezdaš u Rijeci bio je Vladimir Beara, trener Rijeke 1967. godine – nastavlja Rivetti.
Bivši trener Crvene zvezde Gojko Zec bio je trener Rijeke?
– Da, nakon što su treneri Lukarić i Šangulin uveli Rijeku u prvoligašku društvo 1974. godine, Španjol je za trenera doveo Gojka Zeca, koji je do tada vodio Vojvodinu. Zec je u Rijeci ostao dvije godine i onda otišao u Zvezdu. Također, iz Rijeke je u Crvenu zvezdu bio prešao obrambeni igrač Miroslav Šugar koji je s Rijekom sudjelovao u osvajanju dva Kupa Jugoslavije – ističe Rivetti.
Tvrdi i kako NK Rijeka nije najveću sportsku nepravdu u bivšoj državi doživjela od moćnih beogradskih klubova, nego od – Hajduka.
– U finalu Kupa 1987. godine skandalozno je na štetu Rijeke protiv Hajduka sudio beogradski sudac Zoran Petrović. Splitski novinar Zdravko Reić napisao je tada kako sam ja rekao da je Petrović primio 60.000 maraka za takvo suđenje, zbog čega nas je on tužio sudu. A njegova krađa u tom finalu na štetu Rijeke bila je neusporedivo veća od one nepravde koju je Rijeka doživjela 1999. godine u utakmici s Osijekom – dodao je Rivetti.
Kad su u pitanju partizanovci u Rijekinim redovima, početkom '80. dogodio se transfer na relaciji Kantrida – ''stadion JNA''. Beograđanin, desni branič Nikola Marjanović, koji je u Rijeku stigao 1980. godine iz zemunske Galenike, četiri godine poslije prešao je u Partizan. Borče Sredojević, Srbin iz okolice Bosanske Gradiške, iz Rijeke je 1987. godine prešao u Partizan. Osamdesetih godina, točnije u sezoni 1980./1981., u Rijeku je iz OFK Beograda bio došao napadač Zoran Stojadinović i na Kantridi ostao samo jednu sezonu.
U Hrvatskoj ligi za Rijeku je nastupao jedan bivši zvezdaš, Crnogorac Radomir Đalović, no on je 2007. godine na Kantridu stigao ''okolnim putem'', preko beogradskog Železnika, Zagreba, njemačke Arminije i turskoga Kayserija. Srpski vratar Dragan Žilić bio je također zvijezda Rijeke u Hrvatskoj ligi (2005. – 2008.), ali nikada nije branio ni za Zvezdu, ni za Partizan, nego za Kikindu, Vojvodinu i Sartid iz Smedereva.
>>> Pogledajte koliko vrijede hrvatski nogometaši
