Kakav dan, kakva utakmica! Nogometaši Rijeke, hrvatski prvaci, ispisuju večeras novu stranicu klupske povijesti. Pričat će se, kako god završilo. Klub s Kvarnera nikad nije bio bliže plasmanu među 32 najbolja kluba Europe, a posljednji naš predstavnik prije Dinama kojeg je jedna utakmica dijelila od društva najboljih bio je Hajduk 2001. koji je na Mallorcu stigao s 1:0 i ispao u produžetku.
Rijekin predsjednik Damir Mišković gledat će večeras iz lože Rujevice, stadiona koji je podigao investicijom Social Sportsa, vrhunac sna, odnosno njegov nastavak nakon što je u svibnju doživio prvi Rijekin naslov prvaka. Kad je 21. ožujka 2012. taj poslovni čovjek i partner talijanskog milijunaša Gabrielea Volpija postao prvi čovjek HNK Rijeke, svi su se nadali da će biti bolje i da se klub bogate povijesti više neće boriti za ostanak u 1. HNL. Ali nitko, osim možda njega samoga, nije iz te perspektive razmišljao o skidanju Dinama s trona i plasmanu u skupinu Lige prvaka. Iako je Olympiakos veći klub s odličnom momčadi, prilika je kolosalna. I pitanje je može li se tako brzo ponoviti s obzirom na to da Uefa od sljedeće sezone mijenja sustav kvalifikacija. A i Dinamo računa na povratak u staro društvo.
Uefi je teren “ogledalo”
Kako Rijeka s tako malim stadionom može igrati skupinu LP-a, pitali su mnogi i prije početka eurokvalifikacija. Negdje u to vrijeme stigla je i čestitka iz Uefe da je Rujevica dobila zeleno svjetlo za sve faze elitnog natjecanja.
– Još prošlih sezona ljudi iz Uefe su nam rekli: nama je teren apsolutni prioritet, kamere su na njega fokusirane, to je naše ogledalo – rekli su nam ljudi iz kluba za vrijeme priprema u Sloveniji.
Čast Maksimiru, ali tepih Rujevice sada je bez premca u Hrvatskoj. Plus, Uefa voli nove arene, voli ulaganje. Na toj čarobnoj pozornici nije sramota ugostiti najveće nogometne zvijezde.
Ima li Miškovićev kolektiv snage da na toj čarobnoj pozornici još jednom priušti navijačima slavlje kakvo je viđeno prije točno tri mjeseca, 21. svibnja, kad je posljednji zvižduk protiv Cibalije promijenio povijest HNK Rijeke? Optimizam je na mjestu.
– Jako nam znači podrška publike, kako nas je nosila u preokretu protiv Lokomotive. Samo neka budu uz nas do kraja, neka bude pakao jer, vjerujte – mi možemo proći Olympiakos! Malo nas dijeli, a opet moramo puno dati da bismo uspjeli – kaže jedan od glavnih riječkih aduta Filip Bradarić.
Rođeni Splićanin s puno emocija gine za Rijeku, ozljeda ramena nije ga zaustavila, a protiv lokosa je odigrao finiš u stilu Velikog Žutog – majstorski pogodak pa lucidno proigravanje petom u šesnaestercu za Mateija otkrili su... – Da, to sam opet onaj stari ja!
Tko su još uz Bradarića ljudi koji bi trebali slomiti grčku neman, najtrofejniji klub Europe južno od Barcelone? Na velikom ispitu bit će Rijekina obrana na čelu s Darijom Župarićem. Svakako će i Elez i on morati stajati bliže crveno-bijelima nego u Pireju, jedan je od ključeva utakmice ne dozvoliti Olympiakosu onoliki broj prilika. Uz primljeni gol postoje još neke šanse, ali uz dva... Nemoguća misija. Župarić nije ni godinu dana u klubu, a njegovo dovođenje iz Serije B pokazalo se kao pun pogodak, odigrao je značajnu ulogu u osvajanju trofeja, a u finalu Kupa i kao strijelac pogotka koji je slomio Dinamo.
Vratio se pozitivan duh
U idealnom trenutku u formu je ušao Brazilac Heber, pojačanje iz Slaven Belupa. Munjevita trokut-akcija s Gorgonom i Gavranovićem u Pireju uz njegovu završnicu dovela je Rijeku na prag senzacije. A do prije godinu i pol igrao je u Armeniji. Junaci prošle sezone priželjkivali su upravo njegov dolazak u šampionsku svlačionicu. U početku nije išlo...
– Trebamo dati samopouzdanja novacima, moramo ih dići... – govori Bradarić, svjestan da je duh riječke svlačionice možda i najveći adut našeg prvaka, nekad i značajniji od pojedinačne kvalitete.
– Najviše me na poluvremenu protiv Lokomotive razveselio taj naš pozitivan duh koji smo vratili. To mi je najdraže od svega što se dogodilo u toj utakmici.
Četvrti i možda i najvažniji as iz Kekova rukava je Mario Gavranović, jedini koji ima iskustvo igranja u Ligi prvaka, za Schalke je i zabio u osmini finala protiv Valencije. Njegov se dolazak u veljači 2016. pokazao zlata vrijednim, a došao je iz Züricha praktički bez odštete. Kad god Rijeka ne može zabiti, netko spomene da joj treba “prava špica”, ali Gavranović je pozabijao ključne golove u finalu Kupa protiv Dinama, protiv Saintsa, Salzburga... I još je prvi Kekov “terijer” koji trkom ne da mira suparničkim braničima.
Neće samo Olympiacos igrati
Ovo je njegova utakmica, iako su Riječani najjači onda kad nitko ne misli na sebe i svoju statistiku. Šef ove momčadi večer snova dočekuje nabrušen kao Mourinho.
– Treneru, par riječi o Olympiakosu – rekao je u uvodu “svečane” konferencije za medije voditelj Marko Babić. – Neću o Olympiakosu, o utakmici ću. Neće samo Olympiakos igrati – bio je “kekovski” odgovor, a onda je krenuo:
– Svjesni smo mi njihove snage, ali i mi smo neki cilj ostvarili u Pireju. Znamo da Olympiakos ima takvu kvalitetu da ne prašta ni najmanju pogrešku. Učinit ćemo sve da odigramo kvalitetnije nego u Pireju. Moramo biti bolji u tranziciji i moramo im suziti prostor jer su nam puno prilika stvorili kad su nam oduzeli loptu. Možda se treba samo malo smiriti. Također, pozitivnu energiju s tribine treba pretočiti u kvalitetnu igru s dozom discipline i odgovornosti što se tiče taktike – rekao je Kek i poslao poruku igračima: – Ne treba si stvarati pritisak oko prolaska. Razmišljajte o kvaliteti igre!
Netko se sjetio eliminacije bundesligaša Stuttgarta 2013.
– U odnosu na to vrijeme smo realniji. Ne gazimo, ne letimo, svjesni smo da ima stvari koje treba popraviti.
A bi li ovo bio veći uspjeh?
– O, kako će nam lako biti klasificirati uspjehe – zaključio je Kek.
vratio se "pozitivan duh" jer su uz obilnu pomoć suca jedva jedvice dobili lokomotivu? tragikomično!