Sportski tjednik Max! otrkiva što se dogodilo s rukometnim klubom Split i njihovom tada talentiranim klincima. Ubrzo, na nekom od velikih natjecanja mogli bismo imati čak šestoricu igrača rođenih u Splitu i(li) poniklih u rukometnom klubu u kojem je stasao i najveći hrvatski igrač u povijesti tog sporta Ivano Balić.
Uz Jakova Gojuna (29) koji je već šest godina član najbolje hrvatske vrste, otkako ga je Lino Červar pozvao za SP u Hrvatskoj, igru naše reprezentacije uskoro bi zajedno mogli nositi: Ivan Slišković (24), Stipe Mandalinić (23), Ilija Brozović (24), Jerko Matulić (25) i Šime Ivić (23). Svi su rođeni u razdoblju između travnja 1990. i siječnja 1993., Matulić je jedini “izuzetak” po mjestu rođenja (Supetar, ostali su Split), i ulaze u najbolje igračke godine. Zajedničko im je još nešto – svu petoricu vodio je u začecima karijera, svoje i njihove, današnji hrvatski izbornik Željko Babić koji je u siječnju 2010. sjeo na klupu RK Splita naslijedivši kratkoročnog Ekrema Jaganjca, a prije kojeg je uspješno radio proslavljeni hrvatski reprezentativac Zoran Mikulić.
Slišković se već potvrdio
Brončani izbornik, za širu javnost otkriće nakon EP-a u Poljskoj, u sastavu je tada u klubu koji je netom prije toga napustila dugogodišnja uprava imao golobrade klince koji su morali proći školu primajući porcije od Siscije i Buzeta u Premijer ligi, no već tada su naznačili da bi mogli postati klase. Primjerice, na gostovanju u Sisku u ožujku 2010. izgubili su s 39:27, a igrali su: Matulić (19 godina), Slišković (18), Mandalinić i Ivić (po 17). Primjećujete, nedostaje Brozović. On je prve seniorske prvoligaške korake napravio u Metkoviću, a prvi trener bio mu je – Željko Babić. Posao na klupi osvajača EHF-ova kupa dobio je usred SP-a u Hrvatskoj, u siječnju 2009., na kojem je asistirao Lini Červaru, svom uzoru.
U nekim sretnijim, za sport svakako lagodnijim vremenima tih bi pet igrača zajedno možda sa Željkom Babićem, koji živi u obližnjem Sumpetru, još uvijek igralo za RK Split koji bi time bio ako ne kandidat za naslov prvaka Hrvatske, onda svakako respektabilan klub, konkurentan i u europskim kupovima.
Klub je dao Balića i Metličića
Stipe Mandalinić se iz Splita otisnuo u Karlovac, odakle je stigao u PPD Zagreb u kojem se po drugi put vratio nakon operacije koljena i najbolji je strijelac Vujovićeve momčadi u posljednje tri utakmice Lige prvaka (PSG, Veszprém, Celje). Ostala četvorica već su u inozemstvu, i to u vrlo dobrim klubovima i ligama. Jerko Matulić i Šime Ivić igraju u ligi svjetskih prvaka, za Chambery i Nantes. Ivan Slišković od ove je sezone član aktualnog europskog doprvaka Veszprema, a Ilija Brozović se igrama u propalom Hamburgu probio do dresa trostrukog prvaka Europe – njemačke institucije Kiela.Sva petorica imaju ozbiljne reference, nastave li njihove karijere dosadašnjim uzlaznim putanjama, da do kraja desetljeća postanu nositelji igre hrvatske reprezentacije.
Ivan Slišković to je već i najavio nastupima na posljednja dva velika natjecanja, na SP-u u Kataru i EP-u u Poljskoj na kojem je priliku dobio i Ilija Brozović, no tijekom natjecanja ga je u drugi plan potisnuo Marino Marić. Matulić je već duže na širem popisu reprezentacije, a Šime Ivić otpao je u posljednjoj eliminacijskoj rundi uoči Poljske – prednost su dobili Kopljar i Šebetić. S obzirom na to da je desni vanjski i Luka Stepančić, od sljedeće sezone član PSG-a, konkurencija je na toj poziciji iznimno jaka, no Šime se u prvim utakmicama u Nantesu odlično snašao.
Zanimljivo je da ovoj splitskoj petorki zajednički nije bio samo rodni grad ili klub iz Washingtonove ulice, već su dijelili i klubove kroz koje su se probijali – Matulić i Brozović išli su preko Zagreba, a Slišković i Ivić bili su i u Nexeu i u Celju.I dok se “splitska dica” probijaju, njihov matični klub proživljava teške dane. Klub koji je dao Balića i Metličića ne samo da nije pri vrhu hrvatskog rukometa, u kojem bi s obzirom na tradiciju mogao biti, već nije ni u najjačoj Premijer ligi, nego je šestoplasirani u nominalno drugom rangu natjecanja.
>> Rukometno su ludilo u Splitu pokrenula četiri prijatelja i rukometna genijalca
Dali su uz Boga i domoljublje šest reprezentativaca a danas je klub u Drugoj ligi kao svoj na svome.