Pred hrvatskom košarkaškom reprezentacijom su kvalifikacije za Olimpijske igre u Torinu za koje pripreme počinju ove srijede u Svetom Martinu. Istu takvu priliku Hrvatska je imala (i iskoristila) prije osam godina, u Ateni, a jedini igrač koji se pojavljuje i u ovom sastavu jest dugogodišnji kapetan reprezentacije Roko Leni Ukić koji se već 12 godina odaziva na poziv niza seniorskih izbornika.
Roko je ovu sezonu proveo u Italiji, dva mjeseca u Vareseu, a ostatak u Cantuu, a u svezi s novim pozivom pod državni barjak kaže:
- S obzirom da me u reprezentaciju pozivalo pet različitih izbornika, to valjda znači da sam cijelo to vrijeme na nekoj visokoj razini. Raduje me što sam zdraviji neko prethodnih ljeta, jer sam igrao nešto manjim intenzitetom i manje zahtjevnoj ligi. No, cilj mi je ponovo se vratiti na razinu na kojoj sam igrao najveći dio karijere i ovaj korak nazad iskoristiti da bih napravio dva naprijed.
Je li na tom turniru 2008. u Ateni, kada smo pobijedili Portoriko i Njemačku s Nowitzkim, Hrvatska igrala najbolju košarku u svih tih 12 godina?
- Cijelo to ljeto igrali smo odlično, pa tako i na samim Olimpijskim igrama gdje smo dobili Australce i tada aktualne europske prvake Ruse, a protiv Litve smo bili konkurentni. Jedina slaba utakmica bila je ona protiv Argentine. Nismo tada imali NBA zvijezde, ja sam tek potpisao svoj NBA ugovor, ali smo imali dobru momčad, igrače koji su igrali u jakim europskim klubovima.
Što ste to imali tada ili pak 2013. na Eurobasketu u Sloveniji kada je osvojeno visoko četvrto mjesto, a niste imali na SP-u 2014. odnosno na EP-u 2015?
- U Ateni i Pekingu smo igrali klasičnu europsku timsku košarku, gdje se nije znalo tko će eksplodirati. Hoće li Popović nekome ubaciti 30 ili će, recimo, Prkačin nekoga unerediti u reketu. U Sloveniji smo se oslonili na Bogdanovića koji je vukao napadački i prvi puta smo imali igrača koji je završio u petorci prvenstva. Na SP-u u Španjolskoj smo promijenili Amerikanca, izbornik Repeša je promijenio uloge i Lafayette je dospio u petorku. A to je, odgovorno tvrdim, bio uzrok poremećaja kemije u momčadi. Draper i ja smo godinu prije na toj poziciji vodili momčad do polufinala Eurobasketa što je bio najbolji rezultat u posljednjih 20 godina, a ta koncepcija s Lafayetteom nije dobro funkcionirala jer je on više šuter nego razigravač. Uza sve poraze i tragične igre i nekih drugih godina, ovo mi je jedina godina u reprezentaciji koje se sjetim s gorčinom i to je nešto čega se rado ne sjećam. Lani na Eurobasketu nam se pak dogodio loš dan u najgorem trenutku. Cijelo ljeto smo radili jako dobro i onda nam se ozlijedio Bogdanović u najdelikatnijem trenutku, a u toj presudnoj utakmici s Česima ozlijedio nam se i Simon, a to su nam bila dva najvažnija napadača. Nismo to uspjeli energetski izvući i pali smo na najružniji način. Kroz povijest ove reprezentacije možemo vidjeti da mi te eliminacijske utakmice nismo igrali loše, ostali bi kratki za loptu, dvije, no sada smo prvi puta bili pometeni s terena i to ovog ljeta moramo iskoristiti kao dodatnu motivaciju.
Valjda zbog dva loša velika natjecanja u nizu, ovo ljeto Hrvatskoj nitko baš ne daje velike izglede za prolaz na Olimpijske igre. Mnogi prognozeri prednost daju domaćinu turnira Italiji, ali i Grčkoj.
- Premda nitko ne može ostati ravnodušan na naš popis igrača, zbog naših prezentacija u posljednje vrijeme mi nismo favoriti, a po meni je to najbolja pozicija u ovom trenutku za nas. Posebice jer se igra malo utakmica u kratkom razdoblju i to je i za nas iskoristiva situacija. Talijani imaju sjajan "roster", a Grci su posljednjih godina puno više pokazali od nas i to je razlog zašto smo u prognozama tu gdje jesmo.
Roko je igrao u obje zemlje čije će reprezentacije biti Hrvatskoj glavni konkurenti?.
- Domaćini Talijani imaju jednog ekstra igrača, a to je Galinari i on može zabiti 40 i kao takav bit će najveća opasnost. I u Belinelliju imaju NBA igrača koji je super izgledao u Spursima, no u Fibinoj košarci nije radio razliku. Uostalom, to nije bolji igrač od Bojana. Datome je imao vrhunsku sezonu o odličnom Obradovićevu sustavu. Bargnani je veliko ime, no tko kaže da jedan Radošević nogama ne može ispratiti Bargnanija ili zašto Hamilton njemu ne bi mogao zabiti 15 koševa. Ne trebamo raditi famu od tih igrača, baš kao niti od nove zvijezde grčke reprezentacije Antetokounmpa. Taj mali jest briljirao u svojoj NBA momčadi i njega vide kao budućeg All-Star igrača, no on zasad u Fibinoj košarci nije uspijevao raditi razliku kao njegovi veliki prethodnici Papaloukas, Diamantidis i Spanoulis. No, Grci ko Grci, imat će odličnu momčad i bit će opet vrlo tvrda kost.
Koliko će Hrvatskoj nedostajati Ante Tomić, koji se ovaj puta nije odazvao?
- Ne razumiju ljudi da je igraču, kada igra loše, najteže pa je Ante odlučio da nakon niza pokušaja svoje mjesto prepusti nekome drugom. Nedostajat će nam igrač takvog kalibra, no već smo mi prolazili kroz takve situacije. Sjetite se 2007. kada su otkazali Giriček i Vujčić, a njih dvojicu je tada bilo puno teže nadoknaditi nego sada Antu. Kako nema niti Žorića, na poziciji petice imat ćemo nove igrače od kojih očekujem da budu puni elana. Nitko od njih ne očekuje čuda, ali očekujemo da nam donesu novu energiju.
Da li je kapetan proniknuo u razloge Tomićeve reprezentativne frustracije? A frustriran je bio Ante, ali i navijači reprezentacije.
- Nije korektno stvari postavljati tako da svi mi, i treneri i igrači, nismo omogućili jednom igraču da igra bolje. Mijenjali su se izbornici i razigravači no nitko od njega nije uspio izvući onoliko koliko je davao u Barceloni. Ako mi netko kaže da Tomić u reprezentaciji nije imao uz sebe bekove poput Huertasa i Navarra, onda ja uvijek mogu reći da bih volio da imam igrača poput Lasmea kojem možeš nabaciti loptu na vrh table i on će ju pokupiti. No, neću stvari tako postavljati.
Po prvi put nakon SP-a 2010. u sastavu nećemo imati američkog beka. Hoće li nam nedostajati?
- To će pokazati naša igra. To je ono delikatno pitanje na koje mogu odgovoriti da sam protiv stranaca generalno, ali ako dotični nije igrao niz sezona u Hrvatskoj, ako ne zna jezik, ako nije oženjen za Hrvaticu ili nema nekog hrvatskog pretka. Ako pak postoje takve poveznice onda ja jesam za angažman takvog igrača. U suprotnom, trebamo dati priliku našim mladim igračima koji ne moraju biti nužno lošiji, a sigurno imaju veću želju da igraju za domovinu nego Amerikanci koji dolaze iz poslovnih razloga, da dobiju putovnicu i lakše u Europi potpišu ugovor. Otkako sam ja u reprezentaciji, stalno se priča kako nemamo razigravača, a Planinić i ja smo bili u deset najboljih na toj poziciji u Europi, a prije nas je to bio Mulaomerović. Mi nemamo rezultat reprezentacije, ali to ne znači da nemamo playmakera. Puno lošiji razigravači od nas uzimali su medalje sa svojom reprezentacijom. Nije Pascal Roller nikad bio bolji "playmaker" od Mule, ali ima svjetsku broncu i europsko srebro jer je uz sebe imao Nowitzkog.
Koliko je reprezentacija dobila sa samopouzdanjem s kojim iz NBA lige dolaze Bogdanović i Hezonja?
- Odgovor na to trebamo pričekati. Iskustvo me naučilo da to što bilo tko odigra u klubu nema veze s onim što dolazi u reprezentaciji. Već smo pričali o Tomiću, a ja se sjećam i Vujčića, koji je također bio najbolji centar Europe, pa nikad tu razinu igre nije uspio uspostaviti u reprezentaciji. I ja sam imao sličnih problema. Imao sam odlične sezone u Feneru i Panathinaikosu, ali to isto ljeto nisam tako dobro igrao u reprezentaciji. Sjećam se da sam jedne sezone u izravnom dvoboju za grčki naslov dobio Spanoulisa, da smo dva puta u gostima dobili prvaka Europe, a nakon tri mjeseca sam se u reprezentaciji osjećao kao da sam zaboravio igrati košarku.
Bar se jedan prica o kosarci, i Ukic se uvijek odazivao pozivu izbormika zato jer mu je stalo do repke! Sretno momci u Torinu!!