Jednoj od najvećih nogometnih priča u povijesti došao je kraj. Luis Nazario de Lima Ronaldo izvijestio je javnost da njegove kopačke idu o klin.
Razlog odlasku nije zasićenje...
- U Milanu sam prije četiri godine otkrio da bolujem od poremećaja štitne žlijezde koji usporava metabolizam. On usporava metabolizam, a da bih ga kontrolirao trebao bi uzimati hormone koji u sportu nisu dopušteni.
Dugo je, dakle, Il Fenomeno, to krio od svih. Istinu je čuvao za kraj kako bi zadao konačan udarac svima koji su ga iz zlobe nazivali debelim.
- Oni bi se trebali sramiti. Borim se već dugo sa svojim tijelom, ni stubama se ne mogu uspeti bez osjećaja boli. Nisam dosad htio odustati jer sam se vodio srcem, želio sam igrati pod svaku cijenu - pričao je Ronaldo pred brazilskim novinarima.
Njegova igračka karijera prebogata je, no ipak je izdvojio i najdraži trenutak.
- Pobjeda s Brazilom na SP-u 2002. najznačajniji je uspjeh za mene, a slijedi igranje za Corinthians.
Njegovim zdravstvenim problemima sigurno je najviše kumovalo nesportsko ponašanje. Koliko i nogomet, volio je i noćne provode i sve što oni uključuju.
- Ne žalim ni zbog čega. Zbog nogometa sam kroz život činio nevjerojatne žrtve. Bilo je to uzbudljivo putovanje. Ne znam što ću u budućnosti, samo znam da će mi nogomet nedostajati.
Oproštajnu utakmicu organizirat će u lipnju i srpnju.
Njegova karijera trajala je 18 godina, s Brazilom je dva puta bio najbolji na svijetu, tri puta bio najbolji nogometaš po Fifi te je i dalje najbolji strijelac na SP-ima (15 golova). Igrao je, između ostalog, za Eindhoven, Barcelonu, Inter, Real Madrid, Milan...
Sjećam se 98\',kada je igrao u Barceloni i bio na vrhuncu...(još gladan svega) Osim toga nikada nije bio napuhanko... Za mene svakako najbolji...