Vratio se Tomislav Rukavina u Gradski vrt nakon dva desetljeća. U međuvremenu je kao igrač osvojio šest naslova u HNL-u(četiri s Dinamom i dva s Hajdukom), igrao i zabijao u Ligi prvaka, Serie A, kao pomoćnik Krune Jurčića u Dinamu podizao pet trofeja...
A teži samostalni trenerski početak valjda i nije mogao izabrati, matični klub mora spasiti od ispadanja.
– Ne želim ostati obilježen kao čovjek koji je Osijek odveo u drugu ligu nakon 34 godine – kaže Rukavina, svjestan mača koji mu visi nad glavom. Ipak, pozivu iz Gradskog vrta bez razmišljanja se odazvao.
“Neće plaća zabiti gol...”
– Nije mala stvar biti trener Osijeka, bez obzira na trenutnu situaciju u kojoj se klub nalazi. Osijek, Hajduk, Dinamo i Rijeka, to je vrh hrvatskog nogometa – veli novi šef struke u Gradskom vrtu koji se u hodu mora navikavati na prilike u Wilsonovoj. Maksimirom teku “med i mlijeko” u odnosu na ono što ga je dočekalo.
– I kada sam bio nogometaš, u Osijeku nije bilo pretjerano novca, uvijek su financije bile problem. Neke stvari koje susrećem nisu normalne, ali to je sve izazvano financijskim stanjem u klubu, a ja ću pokušati promijeniti situaciju bar u onom dijelu u kojem mogu. Puno se stvari treba promijeniti, a ja nisam došao mijenjati ništa drastično, došao sam na dva i pol mjeseca, a poslije tko zna što će biti...
Rukavina je dogovorio suradnju do kraja sezone, a u Osijeku, u kojem je kao profesionalac proveo samo sezonu i pol, radi bez kune naknade.
– Naša suradnja ovisit će o rezultatu. Ako ostanemo prvoligaši, naravno da će se nastaviti. Za ovo vrijeme koje sam ovdje nisam tražio nikakvu naknadu. Važnije je u ovom trenutku da ono što bih ja trebao dobiti dobiju nogometaši jer oni su ti koji trebaju iznijeti prvenstvo i spasiti Osijek od ispadanja.
Nije imao premijeru iz snova, Istra je odnijela bodove iz Gradskog vrta, izgubio je od Splita, Rijeka ga je izbacila iz Kupa, a sada dolazi Hajduk... Svaka iduća utakmica je kvalifikacijska.
– Pritisak se osjeća u svakom kontaktu s igračima. Osijek nije često bio u situaciji da se ovako grčevito bori za opstanak i momčad nije naučila na to. Uvijek su imali komfornu situaciju, a sada im je voda došla do grla. Ali vjerujem u njihov karakter,
Možda momčad i proigra kada je napokon sjeo prvi novac ove sezone?
– Igrači su zadovoljniji, ali neće plaća zabiti gol, donijeti pobjedu niti trenirati – razmišlja Rukavina.
Nikoga nije iznenadilo što je njegovu trenersku premijeru došao podržati i Krunoslav Jurčić kojemu je tri puta bio pomoćnik u Dinamu.
– Kruno u javnosti ima negativan imidž, međutim, ima još nešto, a to je rezultat. I ne mislim pritom samo na rezultat s Dinamom. Spasio je Istru od ispadanja, sa Slaven Belupom je napravio najbolji rezultat u povijesti kluba, u Dinamo je došao u situaciji kada je Hajduk bio predodređen da bude prvi, a Kruno je uzeo duplu krunu... Petnaest godina se u Dinamu pričalo o Ligi prvaka, bili su u Maksimiru i zvučniji treneri i zvučniji nogometaši, ali Kruno Jurčić bio je taj koji je ušao u Ligu prvaka – brani Rukavina Jurčića i njegov rad u Dinamu. Pogotovo onaj dio u sjeni rezultata.
Nije Alen slučajno u Barceloni
– Najvažnije je, a ljudi to ne prepoznaju, da kod Krune igrači napreduju - od Kalinića i Rivića u Puli do Jajala i Delića u Belupu. U Dinamu je Šime Vrsaljko kod Krune počeo igrati, Tin Jedvaj bio je rezervni stoper juniora dok ga Jurčić nije preuzeo, a šest mjeseci poslije otišao je u Romu za veliki novac... Kruno je radio fantastičan posao i ne bi ga Zdravko Mamić bez razloga vraćao tri puta da nije imao vrhunske rezultate.
S Dinamom se tri puta rastajao, a česte trenerske promjene vidi kao jedan od razloga euro-posrtaja plavih.
– Kontinuitet rada i trenera praktički je najbitnija stvar i naravno da nije dobro da se treneri tako često mijenjaju, ali u Dinamu se često mijenjaju i igrači. Dinamo je ogroman pogon, sve to treba plaćati i klub je prisiljen prodavati igrače. U HNL-u su nedodirljivi, ali se na višoj razini upada u probleme, što je i logično. Ne možete prodavati igrače, a istovremeno stvarati momčad i rezultate.
Rukavinu Halilovićev odlazak u Barcelonu nije iznenadio, uvjeren je kako se od od njega u budućnosti mogu očekivati velike stvari.
– Vjerujem u tog dečka, on nije tamo slučajno došao. Barcelona je vidjela nešto što on ima, a nemaju drugi , i od čega na koncu mogu imati koristi. On u Barcelonu nije došao da sada bude igrač prve momčadi niti da rješava utakmice, već da se razvije i postane ono što oni od njega žele.
Halilovićev talent Dinamo je skupo naplatio, ali iz Maksimira, kao uostalom već neko vrijeme i iz Osijeka, mladi nogometaši odlaze a da nisu ni minute odigrali u najboljoj momčadi.
– Nigdje ti dečki neće imati status kakav bi imali kod kuće. Murić nigdje neće imati takav ugovor, brigu i skrb kao što bi imao u Dinamu. Velikim klubovima nije problem uložiti milijun eura, dva, tri ili pet u deset mladih igrača jer znaju da će, ako samo jedan od njih uspije, zaraditi dvostruko. To se ne može izbjeći, ali to je dvosjekli mač. Roditelji i ta djeca morali bi dobro razmisliti koliko im se to isplati – kaže Rukavina.