Koliko je zapravo nepravedna NBA liga i košarka u SAD-u kao takva, govori primjer golobradog mladića u ljeto 1999. godine. Argentinac, potpuno nezainteresiran za svjetla pozornice pred sobom, stoji u prepunoj dvorani i sluša ime za imenom, a njega nigdje. I baš kad je “kuglica” s brojem 57 izašla iz “bubnja”, dočekao je svog Godota. Ako mu je to uopće bilo bitno. On je Manu Ginobili.
Prepoznao ga Popovich
Osmjehnuo se, prihvatio činjenicu da su ga izabrali San Antonio Spursi, tad aktualni prvaci netom završene skraćene lige, osakaćene štrajkom, umirovljenjem Michaela Jordana i raspadom slavnih Chicago Bullsa.
Zahvalio se na izboru i otputovao natrag u Europu. Točnije Italiju, gdje je igrao za Calabriju jednu sezonu, da bi potpisao 2000. za Kinder. U prvoj sezoni osvojio je Euroligu i MVP titulu, ali nije to obranio dogodine. Imao je nepunih 25 i shvatio da je vrijeme da krene dalje, “preko Bare”. Ili, bolje rečeno, samo je ostao tamo jer s Argentinom se u Indianapolisu 2002. našao u finalu Svjetskog prvenstva, ali Jugoslavija je slavila nakon produžetaka 84:77 i bacila Ginobilija u depresiju, nije bilo lako izgubiti utakmicu koja je njemu i Argentini bila “u rukama”. No, iako nije tad bio svjestan, tek ga je čekalo ono najbolje u košarci što će doživjeti u 16 godina.
Vremena su se s ulaskom u 21. stoljeće promijenila, nova dinastija bili su LA Lakersi predvođeni Kobeom Bryantom i Shaquilleom O’Nealom, a ostatak lige gledao im je u leđa potpuno bespomoćno. Također, već se tad naveliko pričalo o LeBronu Jamesu, srednjoškolcu koji odudara od ičega prije viđenog. Ali, bilo je vremena za Jamesa, nešto se drugo prije njega “kotrljalo” NBA ligom.
Gregg Popovich kao trener Spursa krajem 90-ih počeo je nešto graditi, imao je Davida Robinsona, priključio mu je Tima Duncana, a potom je iznenadio dovođenjem Europljanina Tonyja Parkera 2001. u momčad, a godinu kasnije i Ginobilija. Malo je tko tad očekivao da će već 2003. stići prva titula, a 2005. i druga. Da, dolaskom Ginobilija srušeni su Lakersi, bilo je 4-2 u polufinalu Zapada i još je jedna era završila.
Počela je druga, ona San Antonio Spursa i daleko ravnopravnije lige, u kojoj se od 2003. do 2014. nije znalo tko će biti prvak, iznenađenja su bila moguća i bilo je više draži nego danas, kad četiri sezone zaredom gledamo Cleveland protiv Golden Statea u velikom finalu. No i tome je s posljednjom Ginobilijevom sezonom stigao kraj, LeBron je u Lakersima i, ako ništa, Cleveland sigurno neće i 2019. biti finalist.
Nekako ispada da Ginobili konstantno svjedoči kraju ili početku ere, što dolazi s dugovječnosti.
No vratimo se u početke NBA karijere ovog ljevorukog virtuoza. Jer, nakon titule 2003. stiglo je olakšanje za poraz u finalu SP-a 2002. Argentina postaje olimpijski prvak, i to nakon slavlja nad Amerikancima u polufinalu. Već je tad bilo jasno o kakvom se igraču radi, ali činjenica da nije Amerikanac držala ga je podalje od prvog plana, iako je svojim driblinzima, zakucavanjima i vrhunskom obranom često znao zasjeniti najveće od najvećih.
All-star ga je zaobilazio
U NBA karijeri osvojio je ukupno četiri titule, onima iz 2003. i 2005. pridodao je nove 2007. i 2014., a posebno su upečatljive te dvije jer bile su nad LeBronom Jamesom u finalu. Nažalost, pomalo nepravedno, igrao je samo dvaput na All Staru, 2005. i 2011., a jednom je izabran za šestog igrača godine. Za nekoga tko je toliko dominirao i osvajao, nekoga tko je bio toliko bitan faktor u momčadi prvaka, čini se da su ga voždovi lige zaobišli. Nije bitno, sjenu na karijeru sigurno mu nisu bacili.
– Razmišljao sam tijekom godišnjeg odmora što dalje, ostavio sam sve mogućnosti otvorene, ali nakon dva mjeseca razgovora s najbližima donio sam odluku. Znate, imam 41 godinu. Bilo je lijepo, ali svemu dođe kraj – na sebi svojstven i jednostavan način zaključio je bogatu karijeru.
Zanimljivo, bio je dio samo jedne momčadi, nije se zanosio bogatim ponudama, nije se zanosio odlaskom u Europu kako bi na račun imena zaradio milijune, nije mu smetalo kad bi Spursi upali u manje krize. Povijest će ga pamtiti kao jednog od najvećih izvan američkih granica, ali pamtit će ga i kao jednog od najvećih koji je igrao u Spursima...•
kralj..doktor kosarke..hvala manu na svemi i sretno dalje