S naslovnice slovenskog dnevnog sportskog lista Ekipa SN ovih je dana vrištao sljedeći naslov: “Aleluka in Ame(n)rika – nebeska privlačnost”. Naslov je posvećen spektakularnim igrama košarkaša Dallas Mavericksa Luke Dončića (branič, 201 cm), a inicirala su ga dvojica američkih glazbenika Jason Gallagher i Isaac Lee koji su prepjevali veliki hit Leonarda Cohena “Halleluja” u čast genijalnom 19-godišnjem Slovencu. Štoviše, oni su svoj uradak i izveli tijekom utakmice protiv Houstona, tijekom minute odmora u drugoj četvrtini.
Živi s curom Anamarijom
A u tom je susretu golobradi čarobnjak iz Slovenije za manje od dvije minute ubacio 11 koševa (tri trice) i sam odlučio pobjednika.
Taj slovenski mladac najveće je otkriće najnovije NBA sezone. Razina majstorstva, ali i zrelosti koju pokazuje ovaj 19-godišnjak oduševljava NBA kroničare, pa i bivše NBA zvijezde. I kako sada stvari stoje, svi oni koji su na ovogodišnjem NBA draftu preskočili Dončića mogli bi se i te kako lupati po glavi. Ponajprije Phoenix Sunsi i Sacramento Kingsi, koji su birali prvi i drugi i koji su ga propustili izabrati. A kajati bi se mogli i Atlanta Hawksi koji su ga izabrali i razmijenili s Dallasom za Traea Younga.
Luka je prvi put dotaknuo košarkašku loptu kada je imao samo sedam mjeseci, kada je njegov otac Saša bio u naponu svoje igračke snage. U to vrijeme tata Dončić bio je igrač Pivovarne Laško pa je svojem dječačiću omogućio da već s godinu dana u svojem dječjem krevetiću baca loptu prema minijaturnom košu.
Organiziranu košarku Luka je počeo igrati sa sedam godina, i to među klincima koji su bili stariji i po tri godine, a protiv takvih je i igrao svoje prve utakmice.
– Uvijek sam igrao protiv starijih klinaca od sebe. Mnogi od njih bili su viši i brži od mene pa sam ih morao nadmudriti svojim mozgom.
Činio je to i kada je otišao u Real, za čiju je prvu momčad debitirao sa samo 16 godina što je bio klupski rekord. U Realov omladinski pogon stigao je s 13 godina, i to nakon što su ga “znalci” iz Galatasaraya pogrešno procijenili.
A upravo je tom turskom klubu tada nebrušeni dragulj prvome nuđen. Doduše, oni tati Dončiću jesu rekli da im sin se sviđa, ali i da ne žele potpisivati dijete, nego da trebaju gotove igrače. Nakon što su mu u Galatasarayu rekli da dođu kasnije, tata Dončić sa sinom se uputio izravno u madridski Real što je operacija koja je bila izvedena uz posredstvo jednoga nogometnog menadžera.
Kada su u Realovu sportskom kompleksu vidjeli o kakvom je talentu riječ, odmah su ga odlučili zadržati. A i 13-godišnji Luka rekao je da želi ostati, i to u Realovu internatu smještenom u njihovu trening-centru u kojem je svakodnevno mogao viđati slavne nogometaše.
Nažalost, četiri godine prije toga Lukini su se roditelji rastali. Otac Saša i majka Mirjam više nisu mogli zajedno, nakon čega se Mirjam potrudila da potpuno istisne oca iz sinova života.
Mirjam Poterbin bivša je plesačica, atletičarka i model koja je imala salon ljepote u Ljubljani, no kada je 2016. sudski dobila skrbništvo nad talentiranim sinom, odselila se u Madrid. Ondje je izvukla Luku iz Realova stacionara pa su živjeli u stanu, što je neko vrijeme bio slučaj i u Dallasu. No, sada Luka živi s djevojkom Anamarijom Goltes, a majka se morala pomiriti da će živjeti sama u odvojenom stanu.
Doduše, mama živi u nevjenčanoj zajednici s Borisom Požegom, inače svojim vjenčanim kumom iz vremena udaje sa Sašu Dončića koji je u cijeloj toj priči ispao priličan naivac.
Naime, Saša je pristao da majka bez velike borbe dobije skrbništvo. I tu se, čini se, prilično prevario jer je mama Mirjam vrlo brzo promijenila menadžera i usmjerila sina prema američkom agentu Billu Duffyju. A i raskinula je ugovor s najvećim proizvođačem sportske opreme Nikeom i preusmjerila sina na Adidas. Sve to, kazao nam je naš slovenski izvor, tata Dončić mogao je zaustaviti, što mu je predlagao tada ugledni odvjetnik Aleksandar Čeferin, a danas predsjednik Uefe, no Saša to nije htio.
A ta pasivnost ocu je donijela to da mu je sin, dok je bio pod majčinom kontrolom, bio teško dostupan. Doduše, kada bi se sreli, kao što su se susretali na Eurobasketu ili na Final Fouru Eurolige, otac i sin vrlo bi se srdačno družili, ali samo dok mama nije u blizini.
Sve to neodoljivo podsjeća na poznatu američku dramu “Kramer protiv Kramera” u kojoj roditelji koje glume Dustin Hoffman i Meryl Streep vode rat preko leđa svojeg sina Billyja. Jer, i Luka Dončić mora živjeti u procjepu i sa spoznajom da mu se roditelji ne podnose, da uopće ne komuniciraju.
A upravo zbog toga njegova oca na NBA draftu nije bilo pa mu je uputio jedno javno pismo objavljeno na jednom portalu.
– U noći drafta ja sam bio u Ljubljani umjesto da budem uz tebe. Mi obojica znamo zašto, ali neka to ostane naša mala tajna koja nas zbližava.
Otkrio je otac u svojem pismu još jednu Lukinu tajnu:
– Nisam htio da se rodiš 29. veljače jer bi proslavljao rođendan svake četiri godine pa sam rekao tvojoj majci “draga, učini sve da taj mali izađe danas”. Tih dana čitao sam da se samo jedno od 1461 djeteta rodi 29. veljače.
Opisao je u tom pismu svojem sinu tata Dončić i kako se osjećao kada se odselio u Madrid:
– Luka, moj sine... Bi li ti mogao gledati kako tvoj sin gradi svoj život daleko od tebe? Kada je Real došao po tebe, boljelo je. Jako. No, istodobno sam bio uzbuđen... jer nikad ne bih dopustio da propustiš takvu priliku.
O pokušajima Španjolaca da mu “hispaniziraju” sina, Saša je pisao:
– Sjećam se dana kada si mi rekao da ne postoje izgledi da izdaš svoju domovinu i boriš se za drugu zemlju jer bi to ostavilo dubok ožiljak na meni.
Drag momak koji pomaže
Tih se trenutaka u razgovoru za Eurohoops prisjetila i Lukina majka:
– Luka je u Madrid otišao sam, bez roditelja i prijatelja, živjeti u gradu u kojem nije nikoga znao. Gotovo nitko u njegovu okruženju nije znao engleski pa mu je bilo teško. Hvala Bogu što je to razdoblje prošlo.
Gospođa Mirjam najponosnija je na to što je Luka izrastao u dragog momka koji je voljan pomoći drugima. A to nam je posvjedočio i zlatni hrvatski kadet Boris Tišma kojem je Luka poklanjao svoje tenisice. No, kazala je mama i da je njezin sin na parketu energičniji nego izvan njega.
I vjerojatno baš zato Luka ne može preboljeti to što Slovenija neće igrati na Svjetskom prvenstvu. Baš kao ni Hrvatska.
– Ja sam tako razočaran. Pa mi smo europski prvaci, mi bismo morali igrati na SP-u. Pa sjetite se samo finala Eurobasketa u Istanbulu. Naši navijači žive za nas i naše nastupe. Ne znam zašto je Fiba mijenjala sustav natjecanja. Ja tako želim igrati za svoju reprezentaciju. Na Olimpijskim igrama u Tokiju, na Eurobasketu, na sljedećem SP-u – požalio se Luka u razgovoru za NY Times.
Mali je stvarno odličan igrač ali toliko tekstova o njemu praktično svaki dan u nazovi hrvatskom VL je stvarno više nego previše ! Ni o Draženu niste ovoliko pisali dok je bio u NBA.