Bila je to rutinska liječnička kontrola uoči nove sezone kojoj su, poput ostalih sportaša, bili podvrgnuti i vaterpolisti talijanskog Pro Recca. No, nalazi nisu bili rutinski barem kada je riječ o našem najboljem vaterpolisti, 27-godišnjem Sandru Suknu. Kod njega su utvrđeni problemi sa srcem. Pobojali smo se da se možda radi o tahikardiji, iako i za to ima lijeka (ablacija ili “spaljivanje”), no dodatne pretrage u Milanu kod profesora dr. Paola Zeppillija, jednog od najboljih talijanskih kardiologa koji je godinama brinuo i o zdravlju talijanske nogometne reprezentacije, pokazale su da se radi o hipertenzivnom srcu, povećanom srcu povezanom sa šumom na srcu.
Nema mjesta panici
Povećano srce posljedica je stalnih i intenzivnih tjelesnih napora, a ne srčanih bolesti – objašnjava dr. Boris Labar, predsjednik Zdravstvene komisije HVS-a, koji je dobro upoznat s ovim slučajem i dodaje: – Srce je mišić i ono je kod sportaša najrazvijenije. No, ništa se ne smije prepustiti slučaju, konzultirat ćemo se s našim vrhunskim kardiolozima i vidjeti o čemu je točno riječ i kako Sandru najbolje pomoći. Zasad mogu reći da Sandrova karijera nije u opasnosti i da su ova dva mjeseca pauziranja od utakmica propisana iz predostrožnosti. Možda i nije loše da se malo odmori.
Od mjera kojima će se nastojati pomoći Sandru dr. Labar spominje “blagu antihipertenzivnu terapiju”, što znači da je kod Sandra ustanovljen i povišeni krvni tlak, ali i to je povezano sa spomenutim problemima, dakle s povećanim srcem.
Kad se za nekoga kaže da ima veliko srce, onda je uglavnom riječ o metafori koja naglašava dobrotu stanovite osobe. U doslovnom smislu riječ označava sportsko srce (sreće se i kod šumskih i lučkih radnika). Kod Sukna se radi i o jednome i o drugome (nije li veliko srce pokazao boreći se za reprezentaciju), ali to nije rijetkost u sportaša, posebno u vaterpolista. Poznat je slučaj pokojnog Mirka Sandića, igrača Partizana kojemu je majka bila iz Makarske (pa je čak i rođakinja Ozrena Bonačića), kod kojega su doktori otkrili najveće sportsko srce. Imalo je zapreminu od 1700 mililitara (srca običnih smrtnika imaju volumen od 680 do 800 mililitara) i po tome je Sandić ušao u svjetsku literaturu. A veliko srce utvrđeno je i kod naših sada već bivših vaterpolista Dubravka Šimenca i Mile Smodlake.
– Ma nije to ništa dramatično, mislim da mi je ova mjera određena više zbog prevencije. Ne osjećam nikakve probleme, ali zdravlje je najvažnije, pa ću obaviti sve ove pretrage koje mi preporučuju. Nadam se da će sve biti u redu – kratko je poručio Sandro.
I mi se nadamo da će tako biti, no slažemo se i s liječnicima da se “sa srcem ne treba igrati”. Možda baš zbog izostanka ovakve preventivne, podugačak je popis sportaša koji su imali ozbiljnije srčane probleme, od kojih su neki, nažalost, završili fatalno.
Sa srcem ne se igra
U ožujku ove godine osječkom gimnastičaru Tomislavu Markoviću (31) srce je stalo za vrijeme treninga i samo je zahvaljujući prisebnosti i upornosti dvojice trenera Vladimira Mađarevića i Borisa Čulina (koji su ga oživljavali do dolaska hitne službe) izbjegnut najgori ishod. Mađarskog vaterpolista Martona Szivosa infarkt je “strefio” 2014. tijekom jedne utakmice mađarskog prvenstva. Pozlilo mu je u bazenu, ali priskočili su mu u pomoć ostali igrači, reanimirali ga i potom otpremili u bolnicu. Naš košarkaš Mario Kasun 2008. u utakmici španjolskog prvenstva prvi put doživio je napadaj tahikardije. No, podvrgnuo se “spaljivanju”, pa je nakon toga još godinama igrao košarku. Podršku Sandru Suknu dali su i suigrači i vodstvo njegova kluba Pro Recco iz Genove.
“Predsjednik Maurizio Felugo i cijela obitelj Pro Recca čvrsto stoje uz Sandra. Uvjereni smo da će veliki šampion uspjeti nadvladati trenutačne probleme”, piše na klupskom portalu prorecco.it. I navijači Pro Recca poželjeli su Sandru što brži povratak u bazen, a to mu želimo i mi, kao i cjelokupna sportska javnost u Hrvatskoj. Uostalom, sa srcem se zaista ne treba igrati!
pa ljudi moji, svi ti vaterpolisti i plivači su jaki kandidati za bronhijalnu astmu pod stare dane u najmanju ruku, kad su više od pola života plivali u kloriranoj vodi...o čemu se tu priča....