Dnevnik hrvatskog navijača

Sada treba izabrati novu reprezentaciju za koju ću nastaviti navijati

Navijač
Foto: Matt Marenic
1/5
27.06.2016.
u 13:19

Nisam imao strpljenja gledati produžetke, samo sam se nadao da ćemo što prije zabiti gol. Maratonska utakmica u kojoj nismo trebali ispasti i prije vremena prekinuti nade o još jednom francuskom snu. Je li moglo biti drugačije?

Nakon pobjede nad Španjolcima sreći nije bilo kraja i s nestrpljenjem se čekala utakmica protiv Portugala ili, kako bi točnije rekli, Ronalda i kompanije. Iako od početka statistika nije na našoj strani jer u svim utakmicama protiv Portugala niti jednu nismo dobili, nakon osvojenog prvog mjesta u skupini, ne bi trebalo biti problema.

Ovoga puta smo skoro ostali bez mjesta za gledanje utakmice. Iako sam igrao na kartu rezervacije, svejedno smo jedva našli jedan stol. Nakon što smo na stol dobili našu sada već standardnu kraljevsku narudžbu, bili smo spremni za početak utakmice. Samo je još jednom malom ispred sebe trebalo napomenuti da prestane mahati napuhanim rekvizitima jer smetaju mom vidnom polju.

Prije samog početka utakmice još smo uspjeli iznenaditi kolegu koje je imao rođendan. Mislio je da smo zaboravili na njega, ali to se, naravno, nije dogodilo i njegov osmjeh na licu je sve rekao.

Nervoza od samog početka

Kako se u 21 sat čuo zvižduk, počela je utakmica i sav naš fokuse se prebacio na veliko platno i već nas je od samog početka činilo nervoznim.

Već se u prvih 10 minuta utakmice vidjelo kako će ovo biti jedna teška borba. Portugalci su od početka preuzeli igru i kod njih je bila lopta veći dio prvog poluvremena. Nije da se naši nisu trudili, samo se vidjelo da Portugal ima za nijansu uigraniju ekipu koja se bolje razumije na terenu od naše.

Moje mišljenje je da će naša ekipa tek na sljedećem velikom natjecanju pokazati punu zrelost. No, vratimo se mi iz budućnosti na utakmicu protiv Portugala.

Prvo poluvrijeme je završilo bez golova. Nije bilo niti nekih akcija koje su naši igrači pokazali u prve tri utakmice.

Ne mogu reći da je utakmica bilo dosadna, ali je nekako nedostajalo nekog žara koji je bio prisutan u prijašnjim utakmicama. Nakon što su se igrači osvježili (a i mi) u tih 15 minuta pauze, spremili smo se za novih 45 minuta koje su trajale još duže nego prvih.

Drugo poluvrijeme

Od Portugalske ekipe, ne mogu da se ne dotaknem Pepea koji mi, kao i vjerojatno većini, nikako ne sjeda i ne odobravam njegov divljački način igranja. Od strane Portugalaca bilo je par jako oštrih startova na Rakitiću i Modriću koji su prošli samo s upozorenjem.

Ne vjerujem da sudac nije to vidio. Barem danas se to čini nemoguće uz svih 100 kamera koje snimaju svaku sekundu utakmice iz više kutova.

90 plus minuta je prošlo opet bez golova i sve se odigravalo po sličnom scenariju iz prvog poluvremena. I svi mi koji smo gledali utakmicu osjećali smo se iscrpljeno i potrošeno, kao da smo i mi trčali.

No, opet moram spomenuti da se osjećao taj neki nedostatak, ta iskra koja se osjećala u prijašnjim utakmicama. Trebalo je sada skupiti još dovoljno koncentracije i energije za produžetke.

Produžeci

Nisam imao strpljenja gledati produžetke, samo sam se nadao da ćemo što prije zabiti gol i da nastavimo dalje ovu lijepu priču. Kako se je približavao kraj drugog produžetka, po glavi su mi se vrtjele misli tko bi sve mogao izvoditi penale i ona slika od prije nekih mjesec dana kada je Ronaldo, kao i sada, ne igrajući svoju najbolju utakmicu zabio presudni penal u Ligi prvaka.

Neće valja opet biti on taj koji će nama presuditi? I onda u zadnjim minutama, naši imaju akciju i pogodak. Cijela ekipa u kafiću se dignula na noge, ali radilo se nažalost o udarcu u gredu. I sada ide ona narodna: “Ako ne zabiješ, dobiješ!”

Samo par sekundi poslije naše akcije lopta je preko Nania došla do Ronalda i na kraju do Quaresma koji je uspio zabiti taj pobjednički gol za Portugal. U tome trenutku mogu samo zamisliti kako je bilo našima na terenu.

Probali su još iskoristiti te četiri minute koliko je bilo do kraja, ali jednostavno nije išlo. Na kraju mi je najviše bilo žao Modrića koji jednostavno nije mogao sakriti suze i bio je neutješan.

Što reći poslije svega?

Maratonska utakmica u kojoj nismo trebali ispasti i prije vremena prekinuti nade o još jednom francuskom snu. Je li moglo biti drugačije? Možda i je, da su neki igrači bili zamijenjeni prije, ali nisu i to je sada iza nas.

Sada treba izabrati novu reprezentaciju za koju ću nastaviti navijati jer ipak je ovo Europsko prvenstvom koje se igra svake četiri godine.

>>> Osvanuli natpisi protiv Mamića i HNS-a u Brodarici

>>> Uhićen šibenski huligan s utakmice protiv Češke, otkrila ga tetovaža

Komentara 5

DU
Deleted user
14:06 27.06.2016.

Reprezentacija kao i izbornik su imali najbolje namjere, prestanite ih poistovjećivati sa Mamićima ili Jovanovićima.

77
777CRO
17:01 27.06.2016.

Kakav naslov??? Sada bi Ivi Jovanovića teroristi novu trpku ... Znamo mihajlovica za selektora , umjesto HNS da bude fudbalski savez Srbije a Jovanovića umjesto sukera a umjesto mamica Pupovca ili grcica ili pusic ... Za to se ovi teroristi bore !!!

Avatar abraham73
abraham73
13:56 27.06.2016.

ja sada navijam za srbiju, kad je hrvatska vec ispala.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije