Samir Barač rođen je 2. studenoga 1973. u Rijeci. Vaterpolom se počeo baviti 1983., a igrao je u Primorju, POŠK-u, Mladosti i Brescii. Četiri je puta osvajao Kup Lena (jednom s Mladosti, tri puta s Bresciom), jednom Kup prvaka (s POŠK-om). S reprezentacijom se okitio olimpijskim zlatom (2012.), svjetskim (2007.), ima europsko zlato i dva srebra, srebro u Svjetskom kupu te još dvije svjetske bronce iz Rima i Šangaja. Karijeru je završio u svibnju 2013. u Primorju okitivši se naslovima u hrvatskom kupu i Jadranskoj ligi.
Jedan je od naših najtrofejnijih vaterpolista. Gdje god je igrao, osvojio bi ponešto, a u reprezentaciji je bio i kad su se osvajala tri (prva) velika zlata: svjetsko (Melbourne 2007.), europsko (Zagreb 2010.) i olimpijsko (London 2012.). Samir Barač (44), dakle, zna kako se osvajaju medalje. Od prve je prošlo deset godina.
– Iz Melbournea najviše pamtim slavlje nakon osvojenog zlata. Predivni trenuci jedne generacije. Damir Burić bio mi je cimer i sjećam se da smo se jako radovali sljedećem jutru nakon osvajanja naslova. Probudili smo se, nije bio san, smijali smo se i veselili kao djeca. A bili smo svjetski prvaci... – prisjeća se Barač.
Bez vratara nema medalje
Deset godina kasnije Hrvati su opet na krovu svijeta, a Samir je u ulozi da bira najboljeg od najboljih iz Budimpešte.
– Sandro Sukno u ovom je trenutku najbolji vanjski igrač na svijetu. Lider koji je sazrio i igrama se nametnuo kao najbolji igrač hrvatskog i svjetskog vaterpola. Uvijek je bio najbolji kada je trebalo. Fenomenalan visoki šuter.
Na drugo ste mjesto postavili Luku Lončara?
– Lončar je sidraš od povjerenja. Odličnim nastupima u kontinuitetu nametnuo se za prvog sidraša na SP-u u Budimpešti. Koristio je i najmanji prostor za dobivanje igrača više i davanje golova, napose u napadima s igračem više. No odličan je bio i u obrani.
Što vam se svidjelo kod Marka Bijača?
– Bez pravog vratara nema medalje. Marko je još jednom pokazao koliko je važan za reprezentaciju i njegove su obrane davale sigurnost našoj obrani. Maksimalno je opravdao povjerenje. Jedan od najboljih vratara u Budimpešti, za mene najbolji.
Koje osobine krase Andru Bušlju?
– Naš je dugovječni branič koji je bio izvrstan u obrani, ali i vrlo koristan u napadu. Našim vanjskim igračima bilo je lakše igrati u obrani kad su sidraši bili daleko od vratara. Maksimalno je iskoristio sve mane suparničkih obrana, započinjao kontre, vidjelo se da je tjelesno dobro spreman.
Ponešto još o ostalima?
Teško na vrh bez novca
– Xavi je igrač koji se fenomenalno prilagodio igri reprezentacije, respektira ono što drugi rade i zato je i danas najbolji asistent u vaterpolu. Joković se kao i uvijek davao maksimalno, iskusan, visok i jak šuter. Šetke je bilo svugdje. Racionalan je i brz, odlično je i inteligentno zaustavljao kontre i prekidao napade – zaključio je Barač koji je uspješnu igračku karijeru zamijenio – dužnosničkom.
– Da, sada sam predsjednik Primorja i predsjednik Riječkog sportskog saveza. No dugoročno planiram ozbiljnije zagristi u trenerski posao, u dogledno vrijeme s najmlađim vaterpolistima.
Može li se Primorje vratiti u hrvatski i europski vrh?
– Može, ali ne sada. Bez novca je teško razmišljati o povratku na vrh. Odluka je da se oslonimo na vlastitu školu, a takva koncepcija traži puno vremena.
Samir je i sretni otac dviju kćeri (on i Hinić, riječka veza, imaju ih šest), koje se također bave sportom.
– Obje moje kćeri igraju odbojku. Starija Sara igra na mjestu tehničarke, već tri godine među seniorkama Rijeke, dok je mlađa Ema kadetkinja u Drenovi.
BARAČEVIH SEDAM
1. Sandro Sukno (Pro Recco) 7
2. Luka Lončar (Jug CO) 6
3. Marko Bijač (Jug CO) 5
4. Andro Bušlje (Olympiakos) 4
5. Javier Garcia (Jug CO) 3
6. Maro Joković (Jug CO) 2
7. Anđelo Šetka (Jadran) 1
sukno je kralj...