U društvu automobilista Juraja Šeblja i atletskog parolimpijca Ivana Katanušića, Sara Kolak, kopljaška olimpijska pobjednica iz Rija, bila je posebna gošća tribine "Toyota talk - zeleno i odgovorno prema Tokiju". A sve se to događalo u sklopu sajamsko-konferencijske priredbe Sport Fest koja se, ovog vikenda, po treći put održava u Poreču.
POGLEDAJTE VIDEO:
Najavila je Sara da će za desetak dana krenuti za Norvešku gdje će sa svojim trenerom Andreasom Thorkildsenom započeti pripreme za olimpijsku 2021. godinu u kojoj ju očekuje obrana naslova osvojenog 2016. u Riju.
- Ovo sam godinu posvetila onome što mi nije jača strana. Kada god Igre bile ja ću biti spremna, na meni je samo da treniram i da čuvam zdravlje.
Nakon osvajanja olimpijskog zlata Sari su se dogodile ozljeda, operacija, promjena trenera... Jesu li sada problemi iza nje? Pitao ju je to Željko Vela, moderator konferencije.
- U sportu najviše razine nikad ne može funkcionirati kako mi to želimo, no stvari se jesu posložile i najbitnije je da sam sada stvarno zadovoljna. Stalno tražim prostora za napredak i čekam neku normalnu sezonu.
Koliko je korona promijenila njenu trenažnu rutinu?
- Ispočetka je bilo teže jer su nam pozatvarali centre, no snalazili smo se, trenirali po parkovima. Nažalost, mi kopljašice nismo bacale na mitinzima Dijamantne lige no ja sam ipak odradila nekoliko natjecanja.
Očajnički pokušaj Svjetskog atletskog saveza da atletiku učini što zanimljivijom Sari se ne sviđa a i nama se čini da je svođenje tehničkih disciplina na posljednji hitac ili skok doista nepravedno.
- Pa tko bi to prihvatio. Nadam se da im to neće proći jer to nema smisla. Po tome se može dogoditi da ti u prvoj seriji baciš svjetski rekord i da u posljednjem hicu prestupiš pa ćeš, između one tri s najduljim hicima, osvojiti samo broncu. To vam je kao da u utrci na 100 metara tražiš da najbrža trojica idu opet trčati.
Ono što joj jest prihvatljivo jesu kombinirana natjecanja muškaraca i žena.
- To mi je dosta zanimljivo, no to jako dugo traje. Možda mi je to zato super što sam u jednom takvom i sama sudjelovala i na mitingu u Poljskoj uživo vidjela hitac preko 97 metara Nijemca Vettera.
Kakav je bio doživljaj gledati takav hitac "iz prvog reda", neposredno prije no što će i sama bacati?
- Fenomenalno. Kolegica i ja smo zacvilile kada smo vidjele koliko to ide daleko. Trener mi je poslao poruku da nemam pojma koliko sam sretna da sam to vidjela uživo, tu na stazi.
Ako je Vetter bacio 97.76 metara, koliko je realno da se u neko skoro vrijeme dogodi i stotka?
- U koplju je sve moguće, a Vetter je očito iznimno spreman. Samo da ga zdravlje posluži. To su ogromne sile na tijelo, to te rastavi na proste faktore.
Za takvo što Vetter, ili netko drugi, morat će biti i iznimno psihološki spreman. Radi li Sara na sebi na psihološkom planu?
- Ne, ništa posebno. Zapravo, moja najbolja psihološka priprema je dobar trening. Što bolje treniram to ću imati više samopouzdanja, više su sve raditi s automatizmom, a manje ću razmišljati. Čim više se opustiš i manje razmišljaš da moraš nešto, to bolje po tebe.
Sara u Oslu živi u stanu s kolegicom kopljašicom Sigrid Borge koja uz nju natuca hrvatski.
- Super joj ide. Njen hrvatski je puno bolji nego moj norveški.
Nakon konferencijskog, imala je Sara i jedan bacački nastup i to na štandu Hrvatskog olimpijskog odbora na kojem se okušala u virtualnom bacanju koplja. Igricu VR Summer Sports izmislili su Nenad, Luka i Saša, dečki iz tvrtke Flamboyant Entertainemnt, inače prve generacije polaznika školovanja za tehničare video igara u Gaming inkubatoru u Novskoj.
U istom se okušao i bivši europski gimnastički prvak dr. sc. Marijo Možnik s kojim se Sara dogovorila za gimnastički trening pod paskom ovog profesora sa Kineziološkog fakulteta u Zagrebu.
