Saša Tuksar dan poslije velike bitke u Davisovu kupu. Bitke u kojoj nije pobijedio, ali i dvoboja nakon kojeg, smatra, za njega više ništa neće biti kao prije.
- Umoran sam, boli me svaki dio tijela. I dalje mi je žao što nisam uspio pobijediti Chelu, no siguran sam da sam se pokazao u dobrom svjetlu. Sada sigurno mnogi znaju za mene i moju igru, što je velika stvar - kaže Tuksar. Saše se prisjećamo iz Wimbledona 2001. - u danima kada je Goran ispisivao najsvjetlije stranice hrvatske teniske povijesti, Tuksar je s promjenljivim uspjehom igrao na juniorskom turniru na terenima All England Cluba.
- Kao junior bio sam solidan, mislim da mi je najbolji plasman 21. mjesto na svjetskoj listi - ističe 22-godišnji Čakovčanin, koji se već petu sezonu probija među profesionalcima.
- Najveći uspjesi su mi finale challengera u San Marinu (2005.) te polufinale u Braunschweigu (2005.) i Besançonu ove godine. Pobjeđivao sam već dobre igrače poput Jarkka Nieminena i Mariana Zabalete - objašnjava Saša, koji je tijekom karijere promijenio više trenera.
- Prvo me trenirao Neven Brodar, zatim Milan Kovačević, Ivan Vajda, jedno sam vrijeme radio sa Sašom Hiršzonom, a ove me godine preuzeo naš poznati reprezentativac Željko Krajan. Promjene? Teško je reći je li donio pomak u mojoj igri, no dobro funkcioniramo zajedno. On je uvijek bio vrhunski profesionalac, pa je to dodatna komponenta koju mi je usadio. Dobro radimo, nema izgleda da propustimo i jedan trening - napominje Saša.
Široj je javosti dosad bio poznat kao bivši dečko Karoline Šprem...
- Istina, pamte me i po tome, no ja želim da to bude po teniskim rezultatima. Trebaju mi dobri rezultati na dva-tri jaka challengera da bih se približio svjetskom Topu 100. No, vjerujem da vrijedim i više od tog stotog mjesta - procjenjuje Saša.
Unatoč odličnom nedjeljnom nastupu, teško će dobiti status stalnog reprezentativca.
- Istina, konkurencija je jaka, no moram biti neskroman i reći da bih trebao biti siguran kao član reprezentacije kada se susreti igraju ne zemljanoj podlozi. Na njoj ipak pružam najviše...
Na naše inzistiranje, Saša se prisjetio i finala Davisova kupa u Bratislavi, kada je bio pozvan kao peti igrač u reprezentaciji svjetskih pobjednika. Nije se pojavio...
- Ne bih htio nikoga prozivati, no mislim da sam tada zaslužio da budem među četiri najbolja u reprezentaciji. Imao sam taj status i u četvrtfinalu i u polufinalu. Da bi me onda neki ljudi zakinuli, a nisam vidio razlog da budem tamo kao peti i nisam se pojavio.
Tada je četvrti član bio Goran Ivanišević. Misli li da je trebao biti u redu ispred našeg najvećeg tenisača...
- Ne bih više o tome govorio, ne želim se nikomu zamjerati. Bilo pa prošlo...
