U Zagrebu je nedavno gostovao predsjednik Međunarodnog odbora Mediteranskih igara Davide Tizzano. Ovaj 55-godišnji talijanski dužnosnik čovjek je bogate prošlosti u dva sporta.
Kao veslač osvojio je dva olimpijska zlata, u Seulu 1988. u četvercu na pariće i u Atlanti 1996. u dvojcu na pariće s Agostinom Abbagnaleom. U međuvremenu, dok mu je partner bio izvan veslanja zbog tromboze, bavio se jedrenjem i sudjelovao je na America's Cupu (1992.), kako tada, tako i 2007., nakon što je okončao veslačku karijeru.
Osim dvaju natjecateljskih nastupa Tizzano ima i tri dužnosnička nastupa na Olimpijskim igrama, pri čemu je 2016. bio šef talijanskog veslačkog tima, a 2020. bio je direktor pripremnog kampa ukupnog olimpijskog tima. Prije četiri godine bio je direktor Univerzijade u Napulju, natjecanja na kojem je na 44 borilišta nastupilo oko 6000 sportaša i sportašica iz 118 zemalja svijeta.
Sa svim tim referencama Tizzano je 2021. jednoglasno izabran za nasljednika Alžirca Amara Addadija, a u prigodi inauguracije kazao je da Mediteranske igre želi učiniti većima i jačima. Što je pod tim sve mislio, pokušao nam je objasniti za svog trodnevnog boravka u Zagrebu.
– Moj cilj je zadržati tradiciju Igara i poticati nastup malih nacija. Najljepši dio Mediteranskih igara su različitosti među ljudima i običajima jer okupljamo 26 zemalja s tri kontinenta.
Neke zemlje u nekim sportovima na ove Igre ne šalju svoje najbolje sportaše. Može li se to promijeniti?
– Voljeli bismo da Mediteranske igre budu kvalifikacijske za Olimpijske igre. Doduše, kako je danas sportski kalendar pun natjecanja poput svjetskih i europskih prvenstava te svjetskih kupova, ne bih imao ništa protiv da mi ostanemo ulazna razina, natjecanje na kojem će nastupati nadareni, ali još neafirmirani sportaši. Ipak, morat ćemo razgovarati sa svjetskim federacijama o usklađivanju kalendara da nam se ne događa, a i to se bilo dogodilo, da su naše Igre u istom terminu kad i Svjetsko prvenstvo u plivanju.
Kakvi su izgledi da i Hrvatska konačno bude domaćin Mediteranskih igara. Imali smo jaku želju 90-ih (Rijeka), ali izvisili smo u lobističkim igrama.
– Držim da je vrijeme da ovaj dio Mediterana ugosti neko od naših natjecanja, bilo da su to klasične Mediteranske igre ili Mediteranske igre na plaži. Po meni, Hrvatska može početi razmišljati o kandidaturi.
No moglo bi se dogoditi da Hrvatska prije Mediteranskih bude domaćin Europskih igara jer se najavljuje kandidatura za 2027.
– Znam za to i to je dobra ideja. HOO, uz pomoć Vlade, tu može napraviti dobar posao.
A jako dobar posao činila su veslačka braća Abbagnale.
– To je jedinstvena obitelj koja ima tri olimpijska pobjednika – Agostina, Carminea i Giuseppea. Obitelj sa sedam zlatnih olimpijskih medalja.
Tizzano je veslao s Agostinom, najmlađim, ali i najtalentiranijim, od sve trojice.
– Uoči Igara u Seulu naš četverac bio je samo sto dana zajedno, no veslati s Agostinom kao štrokerom nešto je posebno. Ta finalna utrka u Seulu bila je najlakša u našim životima – osjećaj je bio izniman, nije bilo boli.
Nakon te utrke dogodila se (ne)zgoda s Tizzanovom zlatnom medaljom. Premda plivač upitne kvalitete, Agostino je odlučio proslaviti zlato skokom u vodu, ali pritom je sletio na Tizzana i izbio mu njegovu zlatnu medalju koja je potonula.
– Roniocima su trebala dva dana da pronađu moju medalju.
Talentiran, ali i osebujan bio je Agostino Abbagnale.
– Kada god bih pokušao razgovarati o taktici, on bi me ušutkao. Jedini put kada smo razgovarali o taktici bilo bi prije samog početka utrke.
S obzirom na to da je u Atlanti 1996. zlato osvojio u dvojcu na pariće, Tizzano nije skrivao oduševljenje hrvatskom braćom koja su to osvojila u Riju.
– To što su braća Sinković osvojila olimpijsko zlato u dvojcu na pariće, a potom u dvojcu bez kormilara, istinski je podvig. Kod njih mi se jako sviđa autoritet uz koji veslaju utrke. Uvijek imaju jak start, odmah žele izbiti naprijed i držati to sve do ciljne ravnine.
Mnogi hvale savršenu tehniku Sinkovića.
– Više je vrsta tehnika, no najvažnija je snaga uma, a ona je kod Sinkovića nevjerojatna. Oni silno žele pobjeđivati, njima se ništa ne događa slučajno.
