Jedna od "žrtava" rigidnog kineskog protuepidemijskog režima postao je i Damir Šegota, šef Misije Hrvatskog olimpijskog odbora na Zimskim olimpijskim igrama. A on je još uvijek "pritvorenik" u jednom od epidemijskih pekinških hotela i nikako da ga puste u olimpijsko selo.
– Kao pozitivnog smjestili su me u hotel na periferiji u koji su me vozili u nekim starim kolima hitne pomoći, uz sirenu i jurnjavu. Kinezi su doista u strahu od unošenja virusa koji su oni dosad dobro kontrolirali.
Kada bi Šegota mogao biti "pušten na slobodu"?
– Premda nemam gotovo nikakvih simptoma, kažu mi da ću morati imati tri negativna testa s CT-om između 35 i 40.
Spašava me aparat za kavu
Kako li je čamiti u hotelu?
– Navikne se čovjek na sve pa tako i na boravak u hotelu koji je u razini dvije zvijezdice. Kada se sjetiš da ima ljudi koji u bolnici mjesec dana ne mogu ništa nego gledati u strop, onda je ovo Amerika i začas se skuliraš.
Pitali smo Šegotu kako izgleda njegov život u četiri zida.
– Ne smijem izlaziti iz sobe jer kada sam, u početku, još u onom prvom hotelu izašao samo na 20 sekundi da od savjetnika ministrice sporta Josipa Pavića preuzmem telefon, vrlo brzo su mi dali do znanja da sam viđen na hodniku i da je to protiv pravila. Hranu mi dostavljaju ispred vrata, uzimajući bris iz grla testiraju me svakodnevno ispred sobe. Inače, imam solidan Wi-Fi pa gledam čak i hrvatske TV programe što sam si namjestio prije polaska. Vidjevši da je Googleov pretraživač blokiran, počeo sam koristiti Bingov. Kada sam vidio da preko WhatsAppa ne mogu nikoga zvati, počeo sam telefonirati putem Skypea. A ponio sam i mali aparat pa si skuham kavicu. S najbližim suradnicima, sportašima i njihovim vodstvom čujem se telefonom, a komuniciramo i elektroničkom poštom. Srećom, moja zamjenica Petra je u olimpijskom selu.
Kako šef Misije HOO-a gleda na pritužbe drugih sportaša koji su bili u izolaciji? Oni se, naime, žale na hranu, veličinu soba i nedostatak sprava za vježbanje radi održavanja tonusa.
– Čuo sam da su Finci i Nijemci poludjeli s obzirom na tretman njihovih sportaša. Ja to ne mogu komentirati jer sam od dolaska u izolaciji, no jasno mi je da mlade ljude smeta, a na to su u životu naviknuti, ako nemaju kvalitetnu Wi-Fi vezu, kada ne mogu komunicirati WhatsAppom i slično. Osim toga, ako ste nezadovoljni s hranom, približava vam se nastup, a ne možete vježbati, ako se svaki dan morate testirati i u nervozi čekati rezultate, jasno mi je da sve to stvara psihozu.
A u sličnoj situaciji se našla i naša snowboardašica Lea Jugovac koja je zbog kašnjenja nalaza, koji je bio negativan, morala propustiti svoj nastup u disciplini slopestyle pa se Misija HOO-a organizatorima obratila oštrim prosvjedom.
– Da, bio je to primjer neažurnosti sustava testiranja, a već je stigla i reakcija. Organizatori su nam se ispričali, a zamjenica predsjednika Organizacijskog odbora poručila nam je da bi Leu Jugovac i osobno željela primiti. Prije nego što smo domaćinima išta napisali, konzultirali smo se s ljudima iz MOO-a i oni su nam dali zeleno svjetlo za pisanje prigovora.
U Tokiju se nitko nije žalio
Što bi se dogodilo kada bi netko od izoliranih sportaša ili dužnosnika napustio hotel u kojem je "pritvoren"?
– Ne znam bi li u tome uspjeli jer kažu mi da su oko hotela predviđenim za karantenu i vojska i policija, iako ih ja, doduše, nisam vidio. S druge strane, takav neposluh ovdje ne bih nikome preporučio jer ne znaš gdje ćeš završiti. Ovdje nema junačenja, vjerojatno bi vam i MOO oduzeo akreditaciju, a prije odlaska morali biste otići u trotjednu karantenu, i to o svom trošku.
Slično je bilo i na Ljetnim olimpijskim igrama u Tokiju za one koji bi prekršili pravila igre.
– Da, ali u Tokiju je ipak sve bilo puno liberalnije. Ondje nije bilo ljudi u skafanderu, a u ovom slučaju čak su i stjuardese na letu do Pekinga bile u skafanderima, a hranu smo dobili u prozirnoj vrećici. Pritisak epidemioloških mjera u Kini nemjerljivo je veći. U Tokiju se rijetko tko od sportaša žalio, a u olimpijskom selu sve je bilo puno relaksiranije nego ovdje.
kako bi bilo ove cuprijase i druge antivaksere oterati u kinu,tamo bi bili tihi kao bubice,i jos da moraju biti u karanteni.kad bi se vratili u hrvatsku bili bi presretni da i dalje skupljaju potpise naivnih za referendum.