Jedan od glavnih koordinatora na umaškom Beach Soccer turniru bio je Egor Šepkin (25). Osim po organizatorskim sposobnostima ovaj mladić zanimljiv je još po jednoj stvari. Riječ je, naime, o sinu Andrija Šepkina, bivšeg poznatog ukrajinskog rukometaša koji je igrao za reprezentaciju bivšeg Sovjetskog Saveza, Barcelonu, Kiel i reprezentaciju Španjolske. Sredinom devedesetih, zajedno s Patrikom Ćavarom, bio je član nedodirljive Barcelonine generacije. Zašto nogomet na pijesku, a ne recimo rukomet na pijesku, upitali smo Egora?
– Dobio sam priliku uključiti se u nogomet na pijesku. Bilo je sasvim slučajno. Ionako sam bio u potrazi za novim projektima. Svidjelo mi se. Daje puno mogućnosti. Nogomet na pijesku samo će rasti. Inače, za rukometni klub Barcelonu radim statistike, izvještaje s utakmica... Isti posao radio sam i za njihovu malonogometnu momčad, tamo sam bio zadužen za prevođenje – kaže Egor.
Kakav je osjećaj raditi u instituciji kakva je Barcelona?
– Neopisiv je osjećaj biti u stalnom kontaktu s tako velikim rukometnim, nogometnim ili košarkaškim zvijezdama s kojima sam dobar i privatno. No, snaga Barcelone nije u kvaliteti momčadi već u filozofiji kluba i poruci koju šalje.
A kakve uspomene iz djetinjstva imate, a vezane su za Hrvatsku?
– Imam puno suvenira i fotografija kod kuće. Prije pola godine pronašao sam VHS-kasete loše kvalitete iz sredine devedesetih. Na njima sam vidio Patrika Ćavara, njega sam i upoznao u Njemačkoj. Imate puno sjajnih igrača, no ja bih htio upoznati Ivana Balića. Bez obzira na to što igra u Madridu.
Priča je objavljena u sportskom tjedniku Max!
