U vrijeme kada nam produkcija mladih igrača posustaje, hrvatska košarkaška zajednica s tugom je primila vijest o tome da je, u 73. godini, preminuo Srećko Medvedec. A ovaj košarkaški stručnjak, jedan od utemeljitelja i stupova KK Dubrava i trener koji je radio u Ciboni i Cedeviti, bio je istinski ekspert za rad s mladim igračima. A o tome svjedoče i imena velikih talenata proisteklih iz njegove radionice poput Slavena Rimca, Dubravka Zemljića i Gordana Giričeka.
A kao strateg juniorske reprezentacije, a na pet utakmica je bio i seniorski izbornik, vodio je Medo i aktualnog seniorskog izbornika Josipa Sesara s kojim je, kao najboljim igrače tog juniorskog Eurobasketa (1996.), postao i prvak Europe.
- Medo je bio sjajna osoba, enciklopedija košarkaškog znanja pa ja kroz svoju trenersku karijeru vučem neke stvari koje sam s njim radio ili o tome pričao. Stvorio je niz dobrih igrače ne samo za klubove nego i za reprezentaciju. On je znao prepoznati talent i igraču dodijeliti pravu ulogu, postaviti igru prema materijalu s kojim je raspolagao. Bio je trener starog kova koji je tražio disciplinu a nama igračima je bio očinska figura i pravi mentor.
A da je znao "nanjušiti" igrački potencijal prije mnogih svjedoči i primjer NBA igrača Gordana Giričeka.
- Žao mi je jako zbog Medina odlaska, uz njega me vežu lijepe uspomene. On me doveo u Cibonu iz podsusedskog Jedinstva. Prvi put je zvao kada sam imao 15 godina i ja sam taj poziv odbio jer sam tada bio više opredijeljen za školu a imao sam i manja samopouzdanja i strah od nepoznatog. No, Medo nije posustao već je roditelje nazvao i kada sam imao 16 godina i tada sam pristao.
U to vrijeme Medvedec nije radio samo u Ciboni nego je bio i izbornik juniorske reprezentacije.
- On je bio možda i ključni čovjek u mojoj karijeri. Ta tri mjeseca koje sam proveo na pripremama juniorske reprezentacije bila su ključna. A na koncu je rekao koju lijepu riječ i tadašnjem izborniku Petru Skansiju pa me ovaj 1997., kao 20-godišnjaka, poveo na Eurobasket u Barceloni.
Osim što je imao oko za mlade igrače, Medvedec je taj talent znao i razvijati.
- U današnje mekano vrijeme netko bi posumnjao u njegove metode no bih se uvijek priklonio njegovu načinu rada. Život nije med i mlijeko i potrebna je selekcija jer je današnji sport moderno gladijatorstvo. Ako u radu s mladima ideš mekano onda neki puta oduzimaš vrijeme nekim ljudima koji bi bili dobri u nečem drugom. Samo onaj koji je stvoren za nešto izdržat će i trenažne "torture". To ne mora biti ugnjetavanje ali je vojnička metoda potrebna a uz tu metodu Medo je imao i znanje. S njim je bilo naporno jer smo radili na tisuće ponavljanja jednog elementa za što mi se čini da danas nitko ne radi.
Kazat će Gira da su se u to vrijeme i više poštivali stariji.
- Danas je i u sportu nastupilo neko bezvlašće, nema poštovanja prema nikome, svatko si dozvoljava svašta. Otišli smo u krivo. To što Medo nije bio više u sportu nije bio njegov odabir a ja bih rekao da se kod nas prerano odbacuje ljude koji nešto znaju. Čini mi se da je njega stajalo ovo vrijeme lažne tolerancije pa više nije mogao koristiti svoje metode. Medo je zaista bio zaljubljenik u košarku, kakvi su danas jako rijetki. Biti košarkaški trener mladima danas je mnogima drugo zanimanje a to ne može biti dobro.
I doista, takvih meštara za rad s mladima je sve manje, ističe i Josip Sesar:
- Njemu je to išlo sjajno. Danas su ljudi koji rade s mladima potplaćeni i gledaju kako da se domognu seniorske košarke koja je financijski bolje popraćena. I to je problem kojeg hrvatska košarka mora riješiti.
