Nakon što je i treći put zaredom osvojila drugo mjesto u slalomskoj utrci Svjetskog kupa, skijašica Zrinka Ljutić dojurila je na dvodnevni odmor u svoj Zagreb. No ni tog kišovitog ponedjeljka nije posve ljenčarila već je analizirala svoje utrke, vozila stacionarni bicikl i otišla na održavajući fizikalni tretman.
S obzirom na to da živi nomadski život, nedostaju li joj kavice s prijateljima?
– Mnogo je mojih prijatelja iz svijeta skijanja i njih dosta viđam na treninzima i utrkama. Dakako, imam i prijatelje u Zagrebu, no neki studiraju, neki su u drugim gradovima, teško se ulovimo. Zato je tu mogućnost komuniciranja telefonskim i videopozivima.
Ograničenja za društvene mreže
Budući da su mobiteli i tableti za mladež prava pošast i kradljivci vremena, je li si Zrinka tu postavila kakva ograničenja?
– Imam ograničenje za društvene mreže, za YouTube, koliko dnevno mogu provesti za ekranom. Na mobitelu pak isključim sve aplikacije koje mi ne trebaju i stavim neku zabranu ometanja, pa mi ne dolaze suvišne poruke.
GALERIJA Hrvatska skijašica Zrinka Ljutić
Njezina tri druga mjesta u nizu sugeriraju da je i prva pobjeda negdje iza ugla.
– Nadam se, no ne mogu to predvidjeti jer ne znam kako će mi ići sportska forma. Još se dosta toga treba poklopiti na mojoj razini jer još ne mogu kao Shiffrin onako briljantno odvesti drugi lauf i pobijediti sa sekundom i 20 stotinki prednosti.
Što je to njezina razina?
– Ona jest vrhunska, pogotovo u slalomu, i dobro je da se sve manje toga mora poklopiti da bih napravila dobar rezultat. A sve je više toga na što mogu utjecati svojim skijanjem i stečenim alatima. Ono da se trebam dobro osjećati, da trebaju biti dobro vrijeme i dobar snijeg, to sam već prošla.
Čini se da je Zrinka i sve samopouzdanija.
– Naravno, i samopouzdanje mi raste. To je najbitnija stvar i puno mi znači i na treninzima i u utrkama. Već sada vidim koliko mi je lakše kada startam među vodećima u drugoj vožnji nego što je to bilo kada se dogodilo prvi put.
Jednom je Zrinka citirala Janicu koja joj je kazala da ne treba odrastati prebrzo. Zacijelo se to odnosi i na skijaško, natjecateljsko odrastanje.
– To je napredak koji je najzdraviji, da rastem postupno. Zna se dogoditi da nisi u formi, ali ti se puno toga poklopi i napraviš vrhunski rezultat. I onda to ne možeš ponoviti. Idealno je stoga da sve ide postupno.
A takav njezin rast preferira i Zrinkin otac i trener Amir Ljutić. Je li ikad bila nestrpljiva u želji za visokim dometima?
– Jesam, pogotovo prije. Tada nisam znala kako će to danas izgledati, kakvi me sve izazovi čekaju. Sada vidim kako stvari s vremenom sjedaju na svoje mjesto.
Kad smo se već dotaknuli njezina oca, koliko to što u njemu ima i roditelja i trenera utječe na njezin unutarnji mir?
– Pomaže mi to što s ocem mogu otvoreno razgovarati. On me jako dobro poznaje, prepoznaje moja stanja i kao takav mi može puno pomoći. Lijepo je uz sebe imati nekoga poput njega. Poradili smo na našem odnosu da na stazi imamo bolju komunikaciju.
VEZANI ČLANCI:
Odvajaju li Amir i Zrinka taj odnos na čisto trenerski?
– Odvajamo, ali je jako teško reći točno kada i kako. Treba ga nekad i odvojiti jer meni je potreban tata. Kad ste na trenažnim ili natjecateljskim turnejama, jako je bitno imati nekoga bliskog uz sebe. Vidim da i drugi vode članove obitelji ili čak prijatelje da budu s njima. Puno ste odsutni od kuće i nekad vam treba netko kome ćete se povjeriti ili uz koga ćete se opustiti.
Za opuštanje služi i gitara po kojoj Zrinka umješno prebire.
– Kada letimo negdje, onda gitaru ne nosim, inače je imam uz sebe. Volim svirati u slobodno vrijeme, obično je to neki rock, nešto starije ili neka alternativa.
Hoće li predstojeće ljeto imati vremena za odlazak na koncerte?
– Nadam se da hoću. Ovogodišnji zagrebački INmusic festival ima zanimljiv sastav, a čujem i da će Queens of the Stone Age imati koncert u Zagrebu. Najdraži su mi Foo Fightersi, a oni sviraju u Austriji.
U dugim zimskim danima i knjige su joj prigodno društvo.
– Volim čitati knjige sa psihološkom tematikom, gledam ih sa sportske strane. Volim i humoristične novele, a trenutno čitam "Another Roadside Attraction" Toma Robbinsa.
Vizualiziram, radim na disanju...
Kako se psihološki priprema za utrke? Meditira li, vizualizira...?
– Koristim se tim alatima, dosta vizualiziram, ali si i govorim ako se trebam ohrabriti, pripremiti se za nešto, poraditi na nečemu sa sobom. Radim i tehnike disanja da se smirim. Imam i neki svoj protokol, male korake koje moram napraviti svaki dan da što manje razmišljam o utrci i stresu. Kada zadovoljim taj protokol, onda budem mirna.
Kako u sezoni, tako joj se i u karijeri događalo da je malo bolja u veleslalomu pa potom u slalomu.
– Tako je ispalo. Ja sam podigla veleslalom, od broja 50, i dosta sam prokužila tim putem. Slalom je bio na visokoj razini i prije, ali u njemu nisam osjetila tako velik napredak. Za slalom sam si otvorila prostor ne toliko u brzini koliko u stabilnosti.
VEZANI ČLANCI:
Sva četiri postolja u karijeri (triput druga, jednom treća) Zrinka je ostvarila u slalomu. Uživa li u tim trenucima više u činjenici da je na postolju ili razmišlja i o tome kad će prva pobjeda?
– Prije posljednje utrke imala sam u glavi da je to blizu. Ne smijem se zadovoljiti nečim manjim. Bila sam sretna kada sam prva ušla u cilj, to mi je bilo olakšanje, no kada sam vidjela kako je Shiffrin skijala sve je bilo jasno gdje je ona, a gdje sam ja. No, meni je to inspiracija.
Kad stoji na postolju kraj nje, osjeća li Zrinka strahopoštovanje prema Mikaeli Shiffrin?
– Osjećam golemo poštovanje. Ona kao da je izvanzemaljka. Dojmi me njezin pristup treningu, posloženi tim i logistika i nije slučajno tu gdje jest. Primjer je to profesionalizma najviše moguće razine.
Nakon svake dobre utrke, Zrinka ima posebnu čestitarku, najveću sportašicu koju je Hrvatska ikad imala.
– Janica mi uvijek čestita porukom. Ona malo pričeka, pusti druge čestitare, pa onda pošalje svoju poruku.
Bravo curo, mi ni hodat po snegu ne znamo